Zajednica i pojam kolektivnog personaliteta

Fethullah Gülen

Upravo je gore rečeno da sufizam jeste prisutan u Gülenovom pokretu, ali ne u formi tarikata, već u individualnim praksama, te da su članovi ovog pokreta više okrenuti ka kolektivnom personalitetu ili şahs-i manevi. Ovim naglašavanjem se podrazumijeva da je zajednica korporativno tijelo koje dijeli duhovno jedinstvo i personalitet. Ovo tijelo je kolektivni predstavnik objedinjenog sistema sa snažnom voljom, idejom, vjerovanjem i ponašanjem. Komunalna načela pojavljuju se kao konkretni oblici ovih objedinjenih volja i napora. Kao dio leda koji se topi u okeanu i tako postaje okean, svaka osoba umanjuje svoj ego da bi postala osoba sa kolektivnim personalitetom. Učestvovanje u ovom duhovnom jedinstvu znači da bi svako trebao ostaviti sebe postrani, ili, u najmanju ruku, ne davati prioritet svojim ličnim interesima, zadovoljstvima i angažmanima. Ovo se dešava najprije u područjima gdje zajednica očekuje akciju od svojih učesnika.

Formiranje kolektivnog personaliteta oblikuje se prema načelima širenja Božije Riječi. Sve komunalne aktivnosti, rituali, vrijednosti, načela i ciljevi podvrgnuti su ovom cilju. Ideal širenja Božije Riječi na čitavo čovječanstvo zahtijeva napor i pojedinaca i kolektivnog tijela zajednice. U svim kooperativnim oblicima, čak i u ideološkim i političkim organizacijama, partije su vjerovale da imaju metafizičku i/ili mističku bit. Od sljedbenika ili članova se očekuje da se odnose s poštovanjem prema ovoj biti i da zanemare svoj lični interes. Ipak su ovakvi tipovi entiteta oblikovani na konkretnoj dobrobiti, očekivanju i ovozemaljskim idealima. Oni ne traže Božije odobrenje niti se fokusiraju na ideju vječnosti i drugog svijeta. Oni postoje na temeljima postizanja moći, traženju pozicije ili slave u smjeru koji bi im omogućio primjenu političkog ili društvenog pritiska na društvenu ravnotežu. Ne bi trebalo miješati duhovni personalitet zajednice i organizaciju oblikovanu na ovosvjetskim, materijalnim ciljevima.

S druge strane, vjeruje se da je kolektivni personalitet prirodno blagoslovljen Božijom blagonaklonošću i milošću. U sufijskoj tradiciji, početnik primi Božiju milost kroz duhovno iskustvo i praksu. U slučaju kolektivnog duhovnog personaliteta Božija milost je uvijek veća kada se poredi sa milošću nad osobom i ličnim iskustvom. Poslanik kaže da su Božija privola i zadovoljstvo uvijek sa zajednicom predstavljeni u obliku milosti i blagoslova.[1] S ove tačke gledišta, želio bih ukazati na jedno tradicionalno sufijsko gledište, za koje se smatra da spada u područje subjektivnog znanja, kako bih doprinio razumijevanju kolektivnog duhovnog personaliteta. U sufijskoj literaturi istaknuti duhovni ljudi su poznati kao qutb al-aktab, ghaws (gavsovi) itd. Oni se zamišljaju kao centralni snažni transmiteri koji prenose Božiju milost i duhovno blagostanje svojim sljedbenicima. Božija milost i blagonaklonost su najprije usmjerene ka ovim ljudima i onda oni dijele i ponovno raznose ovaj dar drugima u skladu sa svojom bliskošću sa Bogom. Ovaj fenomen je u sufijskoj tradiciji prikazan kroz kolektivni duhovni personalitet u kontekstu zajednice. Ove historijske duhovne ličnosti danas postoje u obliku zajednica.

Jedinstvo i korporativno tijelo zajednice i njegovo duhovno prisustvo čuvaju duhovni i metafizički smisao:

Predanost kolektivnom personalitetu znači rastvoriti zajednicu pa je ujediniti. Zajednica je grupa ljudi koje okupljaju iste misli i ideali... Biti zajednica – do toga se može stići samo postizanjem kolektivne svijesti. Kolektivna svijest rastvara pojedinca u svojoj multidimenzionalnoj kompoziciji čineći tu kompoziciju ipak drugačijom od njezinih dimenzija; u tom slučaju, ne ostaje nijedan apsolutni pojedinac. Pojedinac je komuniziran i zajednica se okreće prema njemu... Molitve u ovoj zajednici u potpunosti teku u isto ušće. Kolektivni personalitet zajednice brzo se vine u više duhovne deredže... Ovaj uspon se nastavlja sve dok zajednica čuva svoju kvalitativnu bit, kada taj uspon ide ka takvom vrhuncu kada zajednica ponekad predstavlja najviši duhovni rang... Kada se zajednica uspne na ovaj rang, kapacitet duhovnog ispunjenja i na ovom i na onom svijetu širi se u istim proporcijama i ponekad uključuje sve članove zajednice.[2]

Kao što smo upravo vidjeli, Gülen važnost kolektivnog personaliteta vezuje za zajednicu. Za njega, kolektivni personalitet služi kao sredstvo koje komunalne aktivnosti čini obilnim i doprinosi da svaki član te zajednice ima još veću duhovnu vrijednost. Nadalje, on naglašava da je duhovno uzdizanje i putovanje kroz kolektivni personalitet pouzdanije, manje riskantno i udaljenije od oholosti nego drugi načini. Ovo je putovanje prema svetosti, ili walaya, kako se to naziva u sufizmu, a u ovom slučaju to je svetost kolektivnog personaliteta:

Predstavljanje walaya od strane kolektivnog personaliteta je najjači i najgarantiraniji put. To zbog toga što ovdje nema okolnosti koje bi mogle voditi početnika da osjeti uobraženost. Pripadanjem kolektivnom personalitetu pojedinac je zaštićen od svake smetnje koja bi ga mogla povući aroganciji... S druge strane, niko ne može postići takav duhovni rang oslanjajući se na vlastiti trud; mi možemo doseći vrhunac samo ako usvojimo kolektivni personalitet...[3]

Gülen govori o tri preduvjeta koja zajednica treba postići da bi predstavljala najviši duhovni nivo:

1. članovi zajednice trebali bi biti čvrsto vezani jedni za druge;
2. svi bi trebali u potpunosti dijeliti ista osjećanja;
3. najviše brige bi trebali uložiti u čuvanje namaza, zikir (sjećanje na Allaha) i sve vrste služenja čovječanstvu.[4]

Dijeljenje istih osjećanja, duhovno članstvo, čuvanje namaza, biti oprezan prema Božijim naredbama i zabranama – sve je to predstavljeno kao komponente koje formiraju i pojačavaju kolektivni personalitet zajednice. Jedinstvo osjećanja, misli i svjetovnih ideala na kojima se temelji zajednica – to je bit njezina postojanja. Kao i u svim zajednicama, zajednička načela koja svi dijele obuhvataju jasne temelje i ove zajednice. Oblikovanje kolektivnog personaliteta, međutim, traži neku vrstu ljepila jer taj personalitet uzima svoj oblik u duhovnom životnom stilu utemeljen na iskrenim vjerskim praksama njegovih učesnika. Bez ovog ljepila, kolektivni personalitet zajednice može biti izložen slabljenju, raspadanju i raspršivanju. Svaki pojedinac može razumjeti da biti vezan za zajednicu također znači biti član duhovne kooperacije: “Svaka osoba vezana za muslimansku zajednicu je također prihvaćena kao član duhovne kooperacije. Prema tome, njegov ili njezin svaki pothvat posjeduje sve prednosti zato što je član te vrste kooperacije. Individualac, po njegovom ili njezinom položaju, dijeli sve nagrade dodijeljene toj zajednici...”[5]

Ovdje se pojam kolektivnog personaliteta javlja kao sufijski utemeljen pojam. Iako postoje ljudi u sufijskoj tradiciji koji potcrtavaju ovaj pojam, to, ipak, nije česta situacija. Taj je pojam dostignut na općenit i produbljen način u modernom periodu, u vrijeme kada su se pojavile moderne zajednice. Zapravo, mi imamo dovoljno društvenog materijala da bi se on upotrijebio u intelektualnim analizama ovoga koncepta kao što se to može vidjeti unutar parametara moderne paradigme. Okvir definicije koji se odnosi na termine kakvi su “korporativno tijelo” i “institucionalni identitet” koristan je da bi se razumio “kolektivni personalitet”. Mi spajamo korporativno tijelo sa društvenom ulogom ili legalnim konceptom i tako dostižemo zamisao o tome. Kolektivni personalitet, ugrubo, predstavlja istu stvar. U modernom zakonu, pojam “pravnog personaliteta” spada u polje ličnih prava.

Pojam kolektivnog personaliteta postao je mnogo relevantniji danas, kada su se oblikovale zajednice modernih vremena. To je, ipak, jedan od centralnih pojmova sufizma budući da je jedan od glavnih ciljeva sufizma da se ljudi uzdignu na rang walaya duhovnim vježbama i pročišćavanjem sebe. Ovaj rang može biti postignut u najširem smislu kroz kolektivni personalitet zajednice. Putovanje kolektivnog personaliteta prema walaya relevantno je sa kolektivnim prisustvom zajednice koliko i sa svakim njezinim članom. Učestvovanjem u kolektivnom personalitetu članovi zajednice mogu dobiti duhovni prinos sa većom jačinom i brzinom nego što se on može dobiti individualnim praksama, kakav je slučaj u tradicionalnom sufizmu. Stoga, u kontekstu moderne zajednice, koncepti kolektivnog personaliteta i walaya su dovoljno široki i duboki da bi mogli skratiti cijeli leksikon tradicionalne sufijske terminologije.

Na zajednicu se gleda kao na primaoca svake vrste blagoslova. U zajednici, svaka riječ, praksa i osjećaj službe učinjeni su izdašnim, obilnim, i služe kao prijenosnici ljudskog duhovnog putovanja i walaya. Zajednica funkcionira kao duhovna kooperacija. Kako raste osjećaj partnerstva, društva i predanosti, ona sve više funkcioniše poput moralnog ljepila koje spaja društvo.

Termin kolektivni personalitet nije imaginativan koncept korišten jedino da bi se izrazila institucionalna struktura zajednice. Zemlja, Džennet, zvijezde, planine itd. – svi oni, vjeruje se, u sufijskoj terminologiji imaju duhovne personalitete. Jedno tumačenje islamske kosmologije tvrdi da je temelj ove realnosti ukorijenjen u kur’anskim ajetima: “Sve što je na nebesima i Zemlji veliča Boga svojim razmještajem.”[6] U nekim Poslanikovim izrekama spominju se meleci koji iz četrdeset hiljada (ili, čak, sto hiljada) glava i usta hvale Boga. Takvi meleci nose sav zikrullah (sjećanje na Boga) i tespih (veličanje) zvijezda, Mjeseca, planina itd. do Uzvišenog Boga. Planine i drveće imaju duhovni personalitet u koga gleda postavljeni melek (malak-i muakkal). Ako planine sa sto hiljada stabala imaju duhovni personalitet, onda je sigurno da i zajednica sa sto hiljada članova ima svoj duhovni personalitet. Ovo pitanje nije samo epistemološko i interpretativno; ono na izravan način spaja muslimansku percepciju humaniteta, postojanja i univerzuma.

Gore spomenute Poslanikove riječi: “Božije ruke (moći), snage, milosti i blagonaklonost su na zajednici”, a na Zemlji, tačka na koju Bog gleda je savršena osoba, insan al-kamil. Najshvatljivija manifestacija Božije milosti i blagonaklonosti usmjerena je na savršenu osobu. “Savršena osoba” predstavlja idealan model humaniteta, za kim sufije tragaju tokom čitave historije islama. Svrha svih duhovnih i moralnih borbi je postati “savršena osoba”. To će reći da, kada se usporedi sa zajednicom, “savršena osoba” ne može doseći isti nivo Božije milosti i blagonaklonosti. Genijalac ne može, u izvedbi i tačnosti, biti ravan komitetu naučnika; isto tako, duhovno izvođenje jedne osobe ne može biti ravno istom takvom izvođenju na nivou zajednice. Najobilnije i najobuhvatnije ispoljavanje Božije milosti, naklonosti i obilja darovani su kolektivnom duhovnom personalitetu zajednice. Stoga su zajednica i kolektivni personalitet postali dva najvažnija elementa u muslimanskoj tradiciji i u širenju poruke islama u modernim vremenima.[7]

[1] Tirmidhi, Fitan, 7.
[2] Gülen, Fasıldan Fasıla, Vol. 1, p. 171-2.
[3] Ibid., p. 172.
[4] Ibid., p. 173.
[5] Ibid., p. 174.
[6] V. Kur’an, El-Isra, 17:44; Džuma, 62:1; Et-Tegabun, 64:1; El-Hadid, 57:1; El- Hašr, 59:1, 24; Saff, 61:1. “... pošto čitav svijet veliča Boga u beskrajnim carstvima bića, i to brojnim jezicima njihovih članova u ovim oblastima, dijelovima, lišću i plodovima njihovim, onda je u njima, sasvim izvjesno, postavljen melek koji sa četrdeset hiljada glava i sa četrdeset hiljada jezika u svakoj glavi izgovara četrdeset hiljada tespiha (veličanja) Boga, i taj melek zna da ovaj divni, nesvjesni, iskreni ibadet predstavi na svjestan način, i donese ga na Božije Prijestolje, jer on je donosilac sigurnih vijesti i on nas apsolutno ispravno obavještava” (Nursi, Rays, Eleventh Topic, Istanbul: Sözler Publications, 2002, p. 283).
[7] V. Gülen, Prizma, Vol. 4, p. 76; İnancın Gölgesinde, Vol. 2, p. 174; Ruhumuzun Heykelini Dikerken, p. 35; Prizma, Vol. 1, p. 128, Vol. 3, pp. 12-13; Kırık Testi, p. 121-126; Gurbet Ufukları, pp. 18, 89.

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2021 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.