Komšijsko pravo
Evidentno je da se danas, osim mnogih drugih prava, zapostavlja i komšijsko pravo ili komšijski hak. Koji je značaj poštivanja komšijskog prava u okvirima islama? Na koji način komšijsko pravo utječe na proces izgradnje zdravog društva?
Osim na pitanja kao što su lijep odnos prema roditeljima, održavanje rodbinskih veza, pažnja prema siročadima, Kur'an i sunnet se s velikom pažnjom osvrću i na pitanje poštivanja komšijskog prava. S tim u vezi, Uzvišeni Gospodar u suri Nisa kaže: “I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah zaista ne voli one koji se ohole i hvališu...” (En-Nisa, 36)
Nakon izričite neredbe da Mu se klanjamo i da nikoga Njemu ravnim ne smatramo, Allah nam naređuje dobročinstvo prema roditeljima. Doduše, pogledamo li stvari s teorijske strane, kada je riječ o ljubavi, poštivanju i čežnji, odmah iza Allahovog, dž. š., prava slijedi pravo Poslanika, s.a.v.s. To je tako jer smo Gospodara upoznali zahvaljujući njemu. Zahvaljujući Poslaniku dobili smo priliku da upoznamo svijet oko sebe i protumačimo ga na pravi način. Njegove poruke su nas dovele do saznanja da smo stvoreni za vječnost i da nam je vječnost posljednje konačište. Ukratko, sve što se tiče Istine saznali smo upravo od njega. No, s obzirom na to da se ajet fokusira na praktični aspekt ovog pitanja, na drugom mjestu navedeno je roditeljsko pravo. Na to ukazuje i činjenica da se u prvom dijelu ajeta ljudi pozivaju na klanjanje Allahu, dž. š., a ne da vjeruju u Njega.
U ajetu se nakon toga redom nabrajaju rodbina, siročad i siromašni, uz naređenje da se i njima ukaže dobročinstvo. Zatim se nastavlja riječima: “... i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim ...”, misleći na dobročinstvo prema svim onim ljudima, bilo da su nam rodbina ili ne, koji žive u našoj blizini ili daljini. Tim riječima se potcrtava vrijednost komšijskog prava. U tom smislu, svaki komšija koji se nalazi u neposrednoj blizini čovjeka, ili malo dalje od njega, ulazi u okvire ove odredbe i zaslužuje dobročinstvo s naše strane.
Povod za dostizanje potpune vjere
Hadis koji se prenosi u vjerodostojnim zbirkama hadisa, na čelu s Buharijinom i Muslimovom, nosi veliku važnost u smislu razumijevanja vrijednosti komšijskog prava:
“Toliko mi je Džibril oporučivao lijep odnos prema komšiji da sam pomislio da će mu dati pravo u nasljedstvu.” (Buhari, Edeb; Muslim, Birr) Uzmemo li u obzir da su čovjekovi nasljednici njegovi bližnji poput roditelja, djece ili supružnika, onda se iz ovog hadisa Poslanika, s.a.v.s., koji se smatra nezapisanom objavom, može shvatiti vrijednost koja se pridaje komšijskom pravu. Doduše, mi ne znamo sadržaj uputa koje je Džibril, a. s., dao našem Poslaniku, s.a.v.s., jer on nije ušao u detalje tog razgovora. Međutim, očito je da je Džibril u toj mjeri potencirao važnost ovog pitanja da je Poslanik sve to prokomentirao riječima: “... pomislio sam da će mu (komšiji) dati pravo na nasljedstvo”.
U jednom drugom hadisu pitanje komšijskog prava dovodi se u vezu s imanom, pa se kaže: “Ko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka čini dobro svom komšiji. Ko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti svog gosta. Ko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro, ili neka šuti.” (Muslim, Iman; Buhari, Edeb)
Kao što se može primijetiti, jedan od uvjeta da čovjek bude idealan vjernik jeste dobročinstvo prema komšijama.
Postoji još jedna stvar u vezi s ovim hadisi-šerifom koju treba posebno istaći. Vjerovanje u Allaha, dž. š., je imanska osnova koja u sebi sadrži i druge imanske šarte, pa tako i vjerovanje u Sudnji dan. Međutim, vjerovanje u Sudnji dan ovdje je posebno naglašeno, iz razloga što se svako dobro djelo čovjeku vraća na onom svijetu. Svako dobro će nam se vratiti uvećano za nekoliko puta. Upravo zbog činjenice da je ahiret mjesto na kojem će se ubirati nagrade za učinjena djela i gdje će svako posijano sjeme dati svoj plod, u ovom hadisu je posebno istaknuto pitanje vjerovanja u Sudnji dan.
Ključ za vječitu sreću
Božiji Poslanik (alejhi efdalu't-tahijjat ve ekmelu't-teslimat), upozorio je da nije pravi vjernik onaj ko zanoći sit pored gladnog komšije (El-Hakim, El-Mustederek) i da niko od čije ruke nije siguran njegov komšija neće ući u džennet. (Buhari, Edeb; Muslim, Iman) S obzirom na to da se komšijsko pravo u toj mjeri potencira u Kur'anu i sunnetu, riječ o jednom vrlo važnom pitanju. Iz tog razloga, svaki musliman je dužan svom bližem ili daljem komšiji prići s plemenitim namjerama. Srce ispunjeno vjerom u Allaha, dž. š., će znati s komšijama podijeliti sve ono lijepo što posjeduje kod sebe. To je svakako nešto što islamski ahlak (lijepo ponašanje) zahtijeva od svakog muslimana.
Prvo što pada na pamet kada se spomene komšijsko pravo jesu materijalni aspekti pomoći, koja se daje u hrani, piću ili odijevanju. Kao što je općepoznato, zekat je pomoć koja se udjeljuje samo muslimanima. Sve ostale vrste pomoći se mogu udjeljivati i nemuslimanima. U tom smislu, bilo da je riječ o muslimanima ili nemuslimanima, vjernik bi trebao materijalno pomagati svoje komšije jer je takva pomoć često od esencijalnog značaja. Ukoliko se radi o situaciji neimaštine i potrebe, niko ne smije dozvoliti da mu komšija, ko god on bio, ostane gladan. Obaveza je u tom slučaju materijalno pomoći ljudima u nevolji. S druge strane, veliki je sevap da, ukoliko postoji mogućnost, budemo posrednici i pomognemo ljudima koji su u nevolji da pronađu posao.
Međutim, pogrešno je pitanje komšijskog prava svoditi isključivo na materijalnu pomoć. Vrlo je važno nazvati selam, upitati za zdravlje, kreirati ambijent za bolje upoznavanje kroz posjete i druženja, otvoriti puteve koji vode ka međusobnoj ljubavi i uložiti maksimalni trud kako bi se otklonile tenzije koje postoje među ljudima. To posebno važi za vjernike koji žive izvan svoje zemlje. Oni bi razne povode trebali iskoristiti da bolje upoznaju svoje komšije koji žive svuda oko njih. U tome bi za vrijeme obilježavanja nekih posebnih datuma mogli kupiti prigodan poklon i otići im u posjetu. Na taj način vjernik će steći priliku da osvoji srca svojih komšija, da otkloni predrasude koje postoje prema muslimanima i da im predstavi vrijednosti koje krase našu vjeru. Pogledate li na komšijsko pravo s jedne takve tačke gledišta, vjerujem da ćete i vi priznati da ovo pitanje ima mnogo širi značaj od pružanja materijalne pomoći.
Grijeh koji se uvećava
U hadisima se navodi i da blud, kao grijeh koji je striktno zabranjen, dobija višestruko na značaju ukoliko se počini u okviru komšiluka. I to je još jedan aspekt ovog pitanja koje nosi veliki značaj. Poznato je da se zabranjena i pokuđena djela međusobno razlikuju po stepenu grijeha koji nose u sebi. Naprimjer, ukoliko Božanskom Biću pripišete neke negativne stvari, onda je to riječ o takvom grijehu za koji se u Kur'ani-kerimu kaže: “Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe...” (Merjem, 90)
Slično ovome, postoje i neka druga ružna djela zbog kojih nebo i zemlja podrhtavaju. I kao što blud koji se počini među članovima rodbine spada u takvu kategoriju djela, u hadisima se skreće pažnja da je i grijeh za blud koji se počini među komšijama višestruk. To je tako, jer se odnosi koji trebaju vladati između rodbine i komšija moraju graditi na obostranom povjerenju i pouzdanosti. U tom smislu, ružno djelo koje počini čovjek u kojeg ljudi imaju povjerenja ne može biti isto s takvim djelom koje počini neki stranac. Ono se uvećava i na kraju poprima karakter djela koje posjeduje višestruki značaj.
Prijateljski mostovi
Nažalost, nepobitna je činjenica da danas prolazimo kroz jednu krizu koja je obilježena pokidanim komšijskim vezama i erozijom sistema vrijednosti. Danas i muslimani vrlo često žive u velikim zgradama, začahureni u okvirima svojih stanova. Ljudi uglavnom kucaju jedni drugima na vrata u situacijama kada im smeta buka, samo da bi izrazili nezadovoljstvo i upozorili one koji žive oko njih. Zato je potrebno iskoristiti sve raspoložive kapacitete i uložiti maksimalan trud kako bi se riješio taj hronični problem. No, ne treba zaboraviti da je za promjenu ljudskih shvatanja i ustaljenog ponašanja potrebno mnogo. Nije to jednostavno kao kada skinete sa sebe neki prljavi komad odjeće i zamijenite ga čistim. Zato je potrebno uporno i bez odustajanja raditi na njegovom rješavanju.
Nekad možete za Dan ašure ponijeti jednu posudu i počastiti ovim jelom komšiju koji živi u kući do vaše, nekad možete uputiti čestitku za rođendan ili iskoristiti neki drugi dan od zajedničke važnosti. Ne zaboravimo da je čovjek stvoren kao plemenito biće i da je svaki čovjek rob dobročinstva. U tom smislu, svako dobro djelo će prije ili kasnije pokazati svoje rezultate. Možda će vas neki komšija dugo vremena testirati, međutim, jednom kada budu sigurni da nemate nikakvih interesa, vrata će se polahko otvoriti i međusobna posjećivanja će vremenom postati sve češća.
Božiji Poslanik, s.a.v.s., je odnose među vjernicima uporedio sa zgradom sazidanom od cigli koje su međusobno čvrsto povezane. (Buhari, Salat; Muslim, Birr) No, da bi se došlo do takve društvene strukture kao što se navodi i u uvodnom ajetu, važno je poštivanje roditeljskog prava, jačanje rodbinskih veza, pomaganje siromašnih i poštivanje komšijskog prava. Imajući u vidu da je moderan način življenja u velikoj mjeri deformirao komšijske veze, napori koji se ulažu u popravljanje trenutnog stanja u početku mogu ostati bez željene reakcije s druge strane. Međutim, uporno nastojanje na liniji dobročinstva, makar ono značilo i osvajanje srca samo jedne osobe, nakon određenog vremena će istopiti ledene sante koje razdvajaju ljude. U srcima će se roditi interesiranje koje će vremenom prerasti u tako snažnu vezu da će ona ličiti na neraskidivi lanac koji povezuje čovječanstvo. Tada će pojedinci bez interesa i očekivanja za protuuslugom pomagati jedni dugima. Kada se jedan posklizne, drugi će mu pružiti ruku. Bit će to ambijent u kojem će se ljudi takmičiti u dobročinstvu. Naravno, idealno društvo u kojem se ljudi neće sukobljavati, sudarati i gaziti u međusobnoj borbi moguće je jedino ukoliko njegovi pojedinci budu onakvi kakvim smo ih opisali.
Riječima Bediuzzamana, nemoguće je da društvo čiji su atomi i molekuli sačinjeni od grijeha bude primjer zdravog društva. Iz tog razloga, da bi se došlo do nivoa zdrave zajednice, vrlo je važno da pojedinci pomažu jedni drugima u nastojanjima da se sačuvaju od grijeha i pobjegnu od grešaka. Tako i Allah dž. š., naglašavajući značaj međusobnih odgovornosti među vjernicima, kaže:
“...Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu...” (El-Maide, 2)
U tom smislu, da bi se postigao potreban nivo solidarisanja i međusobnog pomaganja, što nam i Kur'an naređuje, vjerujemo da su komšijski odnosi vrlo važna prilika koja se ne smije zanemariti i zaboraviti.
- Napravljeno na .