Istinski smisao i vrijednost obrazovanja

Istinski smisao i vrijednost obrazovanja

Obrazovanje putem učenja i vođenja hvalevrijednog načina života uzvišena je dužnost koja je manifestacija Božijeg imena Rabb (Odgajatelj i Uzdržavatelj). Ispunjavajući ovu dužnost, mi smo u stanju dosegnuti istinski nivo humaniteta i postati korisni članovi društva.

Obrazovanje ima životnu važnost kako za društvo, tako i za pojedinca. Prije svega, naš humanitet je u direktnoj srazmjeri sa čistotom naših emocija. Iako se i oni koji su puni zlih osjećanja i čije su duše pod utjecajem egoizma smatraju ljudskim bićima, prije će biti da je to, onda, pod znakom pitanja. Jer, većina ljudi odgaja svoje tijelo, a samo manji broj njih odgaja svoj um i osjećanja. Drugo, poboljšavanje zajednice je moguće uzdizanjem novih generacija na stepen humaniteta, a ne uništavanjem onih koji su loši. Bez sjemena vjere, tradicionalnih vrijednosti i historijske svijesti po čitavoj zemlji će neminovno proklijati i rasti novi negativni elementi, umjesto da ti elementi budu iskorijenjeni.

Budućnost jedne nacije zavisi od njezinih mladih generacija. Svaki čovjek koji želi osigurati svoju budućnost mora uložiti trud i energiju, jednako koliko za sve druge obaveze, da bi odgojio svoju djecu. Nacija koja podbaci u vezi sa svojom omladinom ostavlja tu omladinu da bude predmet stranih kulturnih utjecaja, izlaže opasnosti njihov identitet i podvrgava ih kulturnom i političkom slabljenju.

Uzroci zbog kojih danas posmatramo kako se mlada generacija izvrgava porocima, kao i uzroci nesposobnosti vladajućeg aparata i sličnih nacionalnih problema mogu se pronaći u preovladavajućim okolnostima i vladajućim elitama koji su bili prije dvadeset pet godina. Na isti način, oni koji su zaduženi za obrazovanje današnjih mladih naraštaja bit će odgovorni za poroke, ali i vrline koje će se pojaviti u narednih dvadeset pet godina. Oni koji žele predvidjeti nacionalnu budućnost nikada ne mogu precizno procijeniti važnost obrazovanja i odgoja koje se daju mladim ljudima. “Stvarni” život je moguć samo putem znanja. Prema tome, oni koji zapostavljaju učenje i podučavanje mogu se ubrajati u “mrtve”, iako su živi; mi smo stvoreni da učimo i da drugima prenosimo ono što smo naučili.

Donositi ispravne odluke – to zavisi od posjedovanja čvrstog uma i zdravog mišljenja. Znanje prosvjetljuje i razvija um. Um koji je lišen znanja i spoznaje ne može donijeti pravu odluku, on je uvijek izložen prijevari i podvrgnut obmanjivanju.

Mi smo uistinu ljudi ukoliko učimo i u drugima budimo želju za učenjem. Vrlo je teško reći za one koji su neuki i koji nemaju želju za učenjem da su uistinu ljudi. Isto tako se pod znak pitanja može staviti i to da li učeni ljudi koji ne obnavljaju i ne popravljaju sebe, da bi bili uzor drugima, jesu uistinu ljudi. Status i zasluga stečeni učenjem i znanjem su viši i trajniji od onih statusa koji se steknu na neki drugi način.

Pridavši veliki značaj učenju i podučavanju, mi moramo odrediti šta je to što treba biti naučeno i čemu se treba podučavati, te kada i kako to činiti. Iako je znanje vrijednost sama po sebi, svrha učenja je ta koja znanje čini vodičem u životu i osvjetljava put do ljudskog savršenstva. Prema tome, neadekvatno znanje je samo opterećenje za učenika, a znanje koje izravno ne vodi uzvišenim ciljevima jeste samo jedna obmana.

Međutim, znanje koje se stekne za legitimne svrhe je neiscrpni izvor sreće za učenika. Ljudi uvijek traže one koji posjeduju takav izvor, kao što traže izvor svježe vode, jer samo su posjednici takvog izvora znanja osposobljeni da ljude vode ka dobru. Znanje ograničeno na prazne teorije i neprobavljene dijelove saznavanja, znanje koje budi sumnje u umu i zamračuje srca samo je “gomila đubreta” u kojoj se batrgaju razočarane i zbunjene duše. Jer, nauka i znanje trebaju otkrivati prirodu humaniteta i misterije kreacije. Svaka spoznaja, čak i ona “naučna”, legitimna je samo ukoliko baca svjetlost na misterije ljudske prirode i osvjetljava mračne sfere egzistencije.

Porodica, škola i sredina

Ljudi koji žele osigurati svoju budućnost ne mogu biti ravnodušni prema obrazovanju i odgoju njihove djece. Porodica, škola, sredina i mas-mediji moraju sarađivati da bi se dobio željeni rezultat. Suprotstavljene tendencije među ovim vitalnim institucijama podvrgnut će mlade ljude kontradiktornim utjecajima koji će ih zbuniti i koji će raspršiti njihovu energiju. Posebno mas-mediji moraju dati svoj doprinos u obrazovanju mladih generacija tako što će provoditi obrazovnu politiku koju je odobrila zajednica. Škole moraju biti usavršene do maksimuma, u smislu nastavnih programa, naučnih i moralnih standarda učitelja i fizičkih uvjeta. Porodica mora osigurati neophodnu toplinu i atmosferu u kojoj se djeca odgajaju i rastu.

U ranim stoljećima islama, umovi, duše i srca težili su razumijevanju onoga čime je Gospodar nebesa i Zemlje zadovoljan. Svaki razgovor, diskusija, korespondencija i događaj bili su usmjereni ka tom cilju. Kao rezultat toga, ko god je u to bio uključen, usvajao je ispravne vrijednosti i duh sredine u kojoj je živio. To je bilo tako kao da je sve bilo učitelj koji je pripremao um i dušu pojedinca i razvijao njegovu ili njezinu sposobnost da dostigne visoki nivo islamskih nauka. Prva škola u kojoj smo primali nephodno obrazovanje za svoje usavršavanje bila je – kuća.

Kuća je životno važna za uzdizanje zdrave generacije i osiguravanje zdravog društvenog sistema ili strukture. Ova odgovornost se nastavlja kroz čitav život. Impresije koje primimo od svoje porodice ne mogu se izbrisati u kasnijem životu. Štaviše, kontrola porodice nad djecom u kući i njihovo podučavanje da poštuju svoga brata i sestru, da su emocionalno vezana za svoje igračke nastavlja se u školi, gdje ona pokazuju respekt prema svojim prijateljima, knjigama, mjestima koja posjete. Roditelji moraju hraniti umove svoje djece znanjem i spoznajama prije nego se ona počnu baviti beskorisnim stvarima, jer duše bez istine i znanja su polja u kojima niču i rastu loše misli.

Djeca će primiti dobar odgoj kod kuće samo ukoliko postoji zdrav porodični život. Prema tome, brak je taj koji oblikuje zdrav porodični život i doprinosi napretku nacije i čovječanstva. Mir, sreća i sigurnost kod kuće uspostavljaju međusobnu skladnost između supružnika u mišljenju, moralu i vjerovanju. Dvoje koje je odlučilo da uđu u brak moraju dobro upoznati jedno drugo i uzeti u obzir osjećanja, čednost, moral i vrline radije nego bogatstvo i fizički šarm. Dječiji nestašluci odražavaju atmosferu u kojoj ona rastu. Disfunkcionalni porodični život se intenzivno odražava kako na duh djece, tako i na duh čitavog društva.

U porodici se stariji članovi trebaju odnositi prema mlađima sa saosjećajnošću, a mlađi trebaju poštovati starije. Roditelji trebaju voljeti i poštovati jedno drugo, a prema svojoj djeci se odnositi s ljubaznošću i odgovarajućim osjećanjima. Prema svakom djetetu oni trebaju jednako pravedno postupati i ne smiju praviti diskriminaciju među njima. Ukoliko roditelji ohrabruju svoju djecu da razvijaju svoje sposobnosti i da budu na korist i sebi i svojoj zajednici, oni će svojoj naciji dati jedan novi čvrsti temelj, a ukoliko oni ne kultiviraju primjerena osjećanja kod svoje djece, oni će u društvo pustiti samo jednog škorpiona.

Škola i učitelj

Škola se može usporediti s laboratorijom; ona nudi eliksir koji može spriječiti ili izliječiti životne bolesti, a učitelji su ti koji imaju znanje i mudrost da pripreme i daju ovaj eliksir.

Škola je mjesto učenja, gdje se nauči sve u vezi s ovim i onim svijetom. Ona može baciti svjetlo na vitalne ideje i događaje i osposobiti učenike da razumijevaju svoju prirodu i sredinu. Škola može brzo otvoriti put za otkrivanje smisla stvari i događaja, i uz pomoć toga voditi učenike do cjelovitog mišljenja i kontemplacije. U suštini, škola je mjesto posebne vrste ibadeta, a učitelji su “posvećeni predvodnici”.

Istinski učitelji siju čisto sjeme i čuvaju ga. Oni se bave onim što je dobro i korisno, oni vode djecu kroz život i onome što ih u njemu očekuje. Da bi škola bila istinsko sredstvo obrazovanja, učenici najprije moraju biti naoružani idealom, ljubavlju prema svome znanju i željom da ga iskoriste na najbolji način; oni moraju posjedovati dobar moral perenijalne humane vrijednosti. Njihov društveni identitet mora biti sagrađen na ovim temeljima.

Obrazovanje se razlikuje od učenja. Mnogo ljudi može učiti, a samo mali broj se obrazuje. Zajednice sastavljene od pojedinaca koji nemaju uzvišenih ideala, lijepog ponašanja i humanih vrijednosti su poput neuljudnih pojedinaca koji nemaju vjernosti u prijateljstvu ili koji su konzistentni u neprijateljstvu. Oni koji povjeruju takvim ljudima – uvijek se razočaraju, a oni koji se na njih oslone – prije ili kasnije će ostati bez podrške. Najbolji način da se ljudsko biće naoruža humanim vrijednostima jeste zdravo vjersko obrazovanje.

Preživljavanje jedne zajednice zavisi od idealizma i dobrog morala, kao i od sposobnosti da ona dostigne neophodni nivo naučnog i tehnološkog progresa. Zbog toga se trgovina i zanati trebaju podučavati, barem na osnovnom nivou. Dobra škola nije samo zgrada u kojoj se daju samo teoretske informacije, nego instituicija ili laboratorij gdje se učenici /studenti pripremaju za život.

Strpljenje je veoma važno u procesu obrazovanja. Obrazovanje ljudi je najsvetiji, ali u isto vrijeme i najteži zadatak u životu. Uz to, da bi bili dobri primjeri, učitelji moraju biti veoma strpljivi dok ne postignu željeni rezultat. Oni trebaju dobro podučavati svoje učenike/studente, obraćati se njihovim intelektima i srcima, dušama i osjećanjima. Najbolji način da se ljudi obrazuju jeste da se svakom pojedincu posveti posebna pažnja, uvijek imajući na umu da je svaki pojedinac jedan poseban, različit “svijet”.

Škola svoje polaznike snabdijeva mogućnostima stalnog čitanja i ona govori čak i kada šuti. Zbog ovoga, iako se čini da ona zauzima samo jedan dio našeg života, škola, ustvari, dominira kroz čitav naš život. U ostatku svojih života učenici obnavljaju ono što su naučili u školi i ne prestaju crpiti iz školskog iskustva. Učitelji treba znati kako pronaći put do učenikovog / studentovog srca, kako ostaviti neizbrisiv pečat na njegov ili njezin duh. Oni moraju testirati informaciju koja prolazi do studenta tako što će je najprije rafinirati kroz svoj duh i prizmu svoga srca. Dobra lekcija donosi više koristi učenicima nego puka informacija ili vještina; ona ih uzdiže u prisusvo nepoznatog. Ovo omogućava studentu da unese maštu u stvarnost stvarī, da svaki događaj sagleda kao znak nevidljivog svijeta.

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2021 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.