I ona je bila poželjela njega, a i on bi bio nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao... (Yusuf, 24)

وَلَقَدْ هَمَّتْ بِهِ وَهَمَّ بِهَا لَوْلا أَن رَّأَى بُرْهَانَ رَبِّهِ كَذَلِكَ لِنَصْرِفَ عَنْهُ السُّوءَ وَالْفَحْشَاء إِنَّهُ مِنْ عِبَادِنَا الْمُخْلَصِينَ
I ona je bila poželjela njega, a i on bi bio nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao – tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu Naš iskreni rob. (Yusuf, 24)

Prilikom analiziranja smisla u sklopu tumačenja ovog ajeta, obično se prave dvije greške:

1) Jedna dobra osoba, iskrena po svim osobinama i djelima, kao što je bio Jusuf, a.s., predstavlja se kao da je rob poriva i strasti, izjednačen s bilo kojim običnim čovjekom. Zato vidimo kako neki prilikom tumačenja ovog ajeta tvrde da je upravnikova žena poželjela njega, a i da je on poželio nju, samo što je on od Gospodara svoga opomenu ugledao.

Međutim, Jusufov, a.s., je i raniji život bio označen iskrenošću i dobrotom. Poruka da se on kloni izdajstva i bluda, budući da je iskren rob, proteže se u cijelom ajetu, pa i kad se pojavila žena. Oblik participa pasivnog ga dodatno ističe kao iskrenu osobu koja do iskrenosti stiže Božijim darom i Božijom milošću, u kojoj nema nedoumica. Zato se ovaj ajet razumije sa smislom koji ne dopušta skretanje u bilo kakvu negativnu pomisao vezanu za prava ovoga časnog vjerovjesnika.

2) Što se tiče onih koji ovaj ajet zahvataju u kontekstu neovisnom od čovjeku urođenih poriva i ljudske naravi, oni tvrde da Jusuf, a.s., nije imao nikakav poriv.

Nema sumnje da ima nedostataka i u samom zasnivanju dvaju izloženih stavova. Vjerovjesnici su također ljudi, ali, budući da su neporočni, zaštićeni od griješenja, oni su, gledano iz tog ugla, odnosno iz ugla neporočnosti i zaštićenosti, iznad ljudi. Kod njih porivi postoje, ali su pod kontrolom čvrste vjerovjesničke volje i u granicama njenog odlučivanja. Ajet ovdje registruje nedužnost Jusufa, a.s. Zato se on, uprkos postojanju nagona kod sebe, priklanja Božijem štićenju i Božijem čuvanju: koristi svoju volju i apsolutno ne želi ženu.

Kad Kur’an časni iscrtava ono šta se tu zbilo, koristi sintagmu: ona je bila poželjela njega, koja jasno govori o tome da ga je žena bila poželjela, a ta želja se ne može tumačiti kao šala i iskušavanje, već je put Jusufu, a.s, u tome odvojenom prostoru, bio otvoren da ide do kraja. Međutim, on je trajno bio pod opomenom svoga Gospodara, odnosno bio je u krugu vjerovanja, spoznaje i iskrene povezanosti s Gospodarom, bojaznošću i strahopoštovanjem koji su mu ispunjavali cijelo tijelo. Pokazao je najbolji obrazac nesalomive čelične volje. Iako su se bile sustekle sve prepostavke i uvjeti da zavedu tijelo, on im je zatvorio sve prolaze i rekao: Sačuvaj, Bože! Uzdigao se iznad tih svih okolnosti.

Pokazujući svoju naročitu pronicljivost dostojnu velikana, sve ih je smrvio. Ono što ga je čuvalo da ne bude povučen u ponor grijeha u trenutku kad su se bile sustekle sve okolnosti, nije bilo ništa drugo nego njegova krjepost, neporočnost i volja, koje su ga, s predanim razmišljanjem, usmjeravale ka potpunom čovjeku. On je i bio jedan odabran predvodnik (إمام) u području pokornosti Allahu i pozivanju ljudi u pokornost, čovjek da’ve i poslanja.

Činjenica je da je i Zulejha, kad je došlo odgovarajuće vrijeme da uvidi njegovu krjepost i neporočnost, priznala: ...htjela da ga na grijeh navratim, ali se on odupro (Yusuf, 32).

Kad Kur’an časni iscrtava šta se tu dešavalo, na usta žene kaže: “E to vam je onaj zbog koga ste me korile” – reče ona. “Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, bit će sigurno u tamnicu bačen i ponižen!” (Yusuf, 32).

Jusuf, a.s., je bio uzoran primjer naočitog i muževnog mladića. Slično drugim vjerovjesnicima, posjedovao je unutrašnju duševnu ljepotu, a vanjska ljepota mu se slagala i bila u ravnoteži s unutrašnjom.

Što se tiče Zulejhe, ona nije mogla dostići razinu ljudi koji pogled skreću s prolaznih na vječne vrijednosti, s propadivoga na ono što je neprolazno, već su je nadvladale želje i strasti. Usplamtjela želja i rasplamsana ljubav bile su joj ograničene samo na tijelo.

Ako se svim ovim okolnostima pridruži unutrašnja i vanjska ljepota Jusufa, a.s., vidjet će se da se greška koja se proteže od Adema, a.s., stalno ponavlja. Potomci Ademovi su još jednom prevareni. U gornjem ajetu se vidi da je upravnikova žena, nakon što je vidjela kako su se žene po rukama svojim porezale, opravdavajući svoju slabost i braneći se od prijekora žena koje su među sobom prepričavale kako se ona u njega ludo zagledala, rekla: “E to vam je onaj zbog koga ste me korile!” Raspoloženje žena, nakon što su vidjele ljepotu Jusufa, a.s., od koje razum staje, bilo je prvo priznavanje.

Što se tiče drugog priznavanja, izrekla ga je upravnikova žena riječima: “...htjela da ga na grijeh navratim, ali se on odupro.” To je, također, dokaz krjeposti ovog vjerovjesnika, njegove neporočnosti i čistote.

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2021 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.