Dijete i okolina

Dijete i okolina

Svako dijete se tokom čitavog svog razvoja nalazi pod utjecajem dešavanja koja se zbivaju oko njega. Ta dešavanja ga oblikuju i u skladu sa njima dijete poprima jedinstven karakter. Ukoliko su događaji koji se zbivaju u blizini djeteta nježni spram njegovog emotivnog svijeta te ukoliko njegovo srce i dušu usmjeravaju prema visokim idalima, dijete će se razvijati, uzdizati i poprimiti jedan duhovni karakter. S druge strane, ukoliko su sva ta dešavanja takva da otupljuju njegove emocije, uništavaju njegovo srce i ponižavaju njegovu dušu, to dijete će još u proljeću svog postojanja doživjeti jesen, tj. određenu deformaciju.

Ukoliko dom i škola, kao okolni faktori koji oblikuju dječiji svijet ideja i morala, zastupaju različite i suprotstavljene stavove, nemoguće je očekivati da dijete izgradi harmoničan svijet ideja, uredan život i da prisvoji visoke moralne osobine.

Do skoro su kuće, škole i ostale obrazovne institucije zajedničkim naporima nastavnika, vaspitača i duhovnih vođa vršile dužnost vaspitanja i obrazovanja novih generacija. Dakle, taj period napretka je omogućen zajedničkim radom svih ovih ustanova i to vrijeme predstavlja rezultat upravo tog zajedničkog napora. Tada su u cijeloj zajednici na snazi bile iste svete ideje, ista terminologija je bila u opticaju, iste uzvišene istine i visoki ideali su se poštovali i sve to je omogućavalo da se nove generacije sačuvaju od potencijalnih deformacija.

Da li sada možemo tvrditi da se ove dužnosti, za koje su nekada bile odgovorne navedene ustanove, ispunjavaju potpuno i bez nedostataka? Šta jedno dijete dobija u kući? Koje su to njegove unutarnje sklonosti koje ulica unapređuje? Koje vrline uspijeva da nauči od svojih poznanika i prijatelja? Kamo sreće kada bi, koliko god to stravično bilo, na svako od ovih pitanja mogli da odgovorimo sa jednim jasnim „ništa“! Možda bi tada prestali da lažemo sebe i da se rukovodimo raznim zabludama. Ali, odakle nama takva hrabrost? Odakle nama snaga da se poklonimo istini, koliko god ona gorka bila?

Već duži niz godina nove generacije se zapostavljaju u svakom pogledu. Našli su se ostavljeni na polju hladnom kao led. U vrijeme kada je duhovnost okačena na zid, a vjera oteta ljudima, tuđe ruke su se pružile prema njihovim srcima, otrgle ih u potpunosti od njih samih, od njihove prošlosti, od njihove historije i pretvorile ih u ljude-strance naspram vlastitih duša.

Na nama je da se iz početka pozabavimo ovim pitanjem i da ga revitaliziramo na pravi način. Zato ćemo na ovom mjestu još jednom naglasiti da je svako dijete pod stalnim utjecajem prijatelja i poznanika, baš kao što na njega utječe i porodično okruženje. Štaviše, ukoliko neko dijete nije dobilo kvalitetan odgoj u svom domu, onda će utjecaj vanjske okoline biti znatno izraženiji na njega. No, i u situacijama kada je dijete primilo kvalitetno vaspitanje u kući, ukoliko se nalazi u društvu prijatelja i poznanika koji štetno djeluju na njega, može se desiti da mu takvo okruženje oduzme sve ono što je steklo u kući.

Dakle, sve ono što počinje od ideje i vodi prema namjeri, a od namjere prema akciji, i što steknemo u kući, moguće je razviti u okviru ove druge sredine, ali isto tako je moguće i da nam ova sredina oduzme sve ono što smo stekli do tada. Nekad vas dobar i pošten prijatelj može pratiti poput muršida[1] ili meleka zaštite, ne dozvoljavajući da se spotaknete i padnete. A kada se spotaknete i padnete, on će poput hrabrog junaka pritrčati u pomoć i pružiti vam ruku. S druge strane, loš prijatelj je gori od zmije. Takav može upropastiti i ovosvjetski i ahiretski život čovjeka.

Naši preci su rekli: „Grozd sazrijeva gledajući u grozd do sebe“[2], i „Svežete li konja do drugog konja, on će od njega preuzeti ili narav ili njegovu dlaku.“[3] Tim poslovicama su htjeli da naglase značaj utjecaja kojeg prijatelji vrše na čovjeka. Iz tog razloga vaspitači se uglavnom slažu da je vrlo važno udaljiti dijete od loših prijatelja i štetne sredine.

U tom pogledu, roditelji i vaspitači su dužni da djetetu, počevši od djece sa kojima se igra na ulici pa sve do prijatelja i poznanika sa kojima se druži, pomognu pri odabiru ove sekundarne okoline i da pred njega serviraju zdravo okruženje. U suprotnom, postoji opasnost da sredina i prijetelji koje dijete sebi odabere postanu izvor problema i za porodični život, ali i za kompletno društvo.

Nekoliko važnih stvari o okruženju

Vjerujem da je korisno na ovom mjestu kao sažetak taksativno nabrojati nekoliko stvari koje se tiču vanjskog okruženja, koje još nazivamo i sekundarnom sredinom:

  • Prije nego što dijete samo sebi izabere prijatelje i poznanike potrebno je osigurati da stupi u kontakt sa okruženjem u kome se nalaze osobe privržene duhovnim korijenima i našem sistemu vrijednosti.
  • Vrlo je važno održati kontakt između pojedinaca i obrazovnih ustanova koje će mu omogućiti prostor da produbi svoju duhovnost i obogati svoj unutarnji svijet.
  • Koliko god je važno da se dijete zabavlja i igra sa drugom odgojenom djecom tako je važno i da povremeno boravi među zrelim ljudima, pa čak i da se redovno vodi na mjesta gdje se čini ibadet.
  • Potrebno je osigurati da dijete upozna sve ljude iz društvenog života sa kojima će iz raznih razloga morati u budućnosti da stupi u kontakt. Bilo da se radi o frizeru kod kojeg će se šišati, krojaču kod koga će sašiti neki komad odjeće ili vlasniku knjižare kod koga će kupovati knjige, važno je da odaberemo ljude koji odgovaraju našim shvatanjima i da takvo okruženje serviramo pred svoje dijete. Jedino će na taj način moći da tamo gdje boravi udiše zrak koji mu je potreban i dobije sve ono za čime njegova duša čezne. U suprotnom, tamo gdje se šiša njegova duša će pronaći grubost, preko glave će mu se navući vreća koja će mu iskvariti srce, a u knjižari gdje navraća kako bi kupio svesku ili knjigu pred njega će se servirati smrtonosni i opijajući otrovi koji će ga u potpunosti zavesti.
  • Važno je i to da onoliko koliko možemo biramo naselja u kojima ćemo živjeti. Nastanimo li se u mjestu gdje svaka ulica ima jednog hajduka koji ljudima presijeca put, to je kao da smo razapeli šator na sred zmijskog gnijezda. Ako ne danas, onda već sutra ti ljudi će učiniti sve ono što im njihova narav nalaže.

Povesti svoje dijete na druženja ozbiljnih i istaknutih ljudi i omogućiti mu da čuje njihove visoke ideje predstavlja jednu od važnih stvari u okviru našeg poimanja vjerskog odgoja. Takve stvari će pozitivno utjecati na njegov unutarnji svijet, podariti mu jednu novu idejnu dimenziju i omogućiti mu da brže korača u susret vlastitom položaju „čovjeka-budućnosti“.

Može se reći da će takva praksa biti veoma korisna za dijete jer će ono steći naviku da se prema odraslima odnosi pažljivo i sa puno poštovanja. Na takvim druženjima odrasli imaju priliku da pokažu svoju ljubav i nježnost, dok se djeci ukazuje prilika da ukažu poštovanje prema starijima. Naravno, na samom početku se može desiti da u tom odnosu dođe do nekih manjih promašaja, ali to ne znači da se vremenom neće pretvoriti u jedan skladan odnos. Jer, u kojem to poslu na samom početku nema nekih promašaja i spoticanja?

Dakle, insistirajmo na tome. Djeca se ne smiju otrgnuti od odraslih. Ovaj stav predstavlja odraz našeg vjerskog odgoja i jedan pristup koji nas razlikuje od „promjenljivih“ odgojnih mjera i daje nam prednost po tom pitanju. „Onaj ko ne poštuje odrasle, ko se ne odnosi sa ljubavlju prema djeci i ko ne poštuje pravo alima (učenjaka), nije od nas!“ Još ako uzmemo u obzir da je napuštanje ove svete ideje jedan od predznaka Sudnjeg dana, onda je ta ideja još značajnija i treba se zamisliti nad njome.

Dakle, iako se može diskutirati o potrebi da se unutar porodičnog okruženja i van njega detaljno prati svaki korak koji dijete načini, nema sumnje da će se udaljiti od nas ukoliko ga u procesu odrastanja i sazrijevanja ostavimo bez ikakvog nadzora.

[1] Duhovni vođa
[2] Turska izreka
[3] Turska izreka

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2021 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.