Oštroumnost vjerovjesnika
Fetânet znači: uz pomoć razuma prevazići razum. Ranije sam kazao da to možemo nazvati i poslaničkom logikom. Ovo je naziv za motrenje i shvatanje nečega putem logike, duše, srca, osjećaja i ostalih sposobnosti. Fetânet nije “suha” logika i “suhi” razum. Zbog toga, islâmu pripisati jednu takvu logiku i razum izgovarajući riječi “Islâm je vjera razuma” ili “Islâm je vjera logike”, pored toga što je znak nepoznavanja islâma, to je i prvi korak ka nanošenju velike štete. Ne, islâm nije ni vjera logike ni vjera razuma, već je to direktno vjera Objave.
To što se islamske teme ne mimoilaze sa razumom i logikom, s jedne strane je zbog toga što je islâm došao iz “okeana znanja” čiju svaku temu razum posvjedoči i ovjeri i, s druge strane, što je poslanička logika, koja je tumači shodno njenom nebeskom porijeklu, univerzalna i sveobuhvatna, odnosno, to nije ništa drugo do poslanička inspiracija i poslanička logika… To je takva logika koja je stvorena sposobnom da shvati i prihvati Objavu. I ta logika je, opet, otvorena za filozofiju u smislu izražavanja osjećaja, razmatranja, srca, sposobnosti i mudrosti. To je logika iznad svake logike ili, jednom riječju, to je Najveća oštroumnost (Fetânet-i a’zam).
Neophodno je da se svaka Objava, koja dolazi od Uzvišenoga Gospodara, najprije prelomi u toj logici, ali ova potreba se odnosi na ljude. Jer, da Objava nije najprije svraćala kod jedne takve logike, kod koje se regulisala ili se preokrenula u alternativni tok, te da se tu nije prevodila prije dolaska ljudima, čovječanstvo bi nestalo u plamenu naspram Objave i inspiracija koje dolaze od najsvetije i svete nadahnutosti putem sveopće volje. Kada bi Uzvišeni Gospodar podigao zavjese s Njegovog slavljenog Lica, sve stvoreno bi izgorjelo i postalo pepeo! Isto tako bi se dogodilo i u slučaju slanja Objave![1]
Da, paljivim zvijezdama Objave atmosfera postaje poslanička logika. Zapravo, to je ono što nazivamo vjerom. Božanske Objave su spuštene prema nivou shvatanja ljudi, a to je određivano posredstvom logike koju su posjedovali vjerovjesnici, odnosno fetâneta. Zbog toga je fetânet svojstvo koje se mora naći kod svakog vjerovjesnika. I ta se logika nalazi samo kod vjerovjesnika i nije ispravno za ovu logiku kazati da pripada “geniju”. Odnosno, poslanička logika je iznad svih ostalih logika i ona se naziva fetânet.
Da nije bilo svojstva fetâneta kod pejgambera, kako bi bilo moguće objasniti i prokomentarisati ovoliko problema koji se javljaju ljudima od neprijatelja kao kritike, a od prijatelja kao pitanja. Jedna ovakva nemogućnost bez imalo sumnje bi, u posljedici, izazvala neshvatanje vjere. U tom slučaju, vjerske zapovijesti ne bi imale svrhu, a ako ne bi bilo vjerskih zapovijesti, stvaranje čovjeka bilo bi besmisleno. Eto, nepostojanje svih tih negativnih rezultata vezano je za obdarivanje vjerovjesnika izvanrednom logikom. Da, pejgamberi su bili ukrašeni jednim takvim fetânetom da su mogli rješavati sve probleme veoma lahko!
[1] “Njegova zavjesa je nur-svjetlost (a u drugoj predaji se kaže “vatra”). Kada bi je otkrio od Njegovog slavljenog lica izgorjela bi sva stvorenja.” (Muslim, Îmân, 293-294.; Ibn Mâdže, Mukaddime, 13.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/401.).
- Napravljeno na .