Nekoliko obrazovno-odgojnih principa

Poznavanje sagovornika

Poznavati osobu sa kojom imamo određeni odnos od velikog je značaja u obrazovno-odgojnom procesu. Pokušamo li osobi koju ne poznajemo prenijeti bilo šta, to bi moglo stvoriti kontra efekat i proizvesti negativnu reakciju. To je tako, bilo da se radi o mlađim ili starijim osobama. Iz tog razloga, odgoj i vođenje od strane produhovljenih ljudi, koji su imali oštru moć zapažanja, mogućnost brzog shvatanja i ispravnu procjenu oduvijek su efikasniji u odnosu na one koji to nisu bili.

U tom smislu, važno je na prvom mjestu upoznati duševno stanje djeteta pa tek onda inicirati bilo kakvu promjenu. Jedino tako možemo spriječiti potencijalne negativne reakcije. Postoje djeca koja se pretvaraju u umiljata bića ukoliko ih nježno pomilujete ili ih nagradite nekim poklonom, međutim, postoje i ona kojima se treba povremeno namrštiti, ignoriranjem pokazati da smo ljuti ili ih čak i ukoriti... Naravno, mnogo je više djece koja se uklapaju u prvi opis i takav pristup je dosta učinkovitiji. Jer, po prirodi stvaranja čovjek je biće s kojim ćete se najbolje povezati i od njega dobiti pozitivnu reakciju ukoliko se poslužite instrumentima kao što su dobrota, dobročinstvo i nasmijano lice. Ukoliko im ljubavlju, poklonima i nagrađivanjem osvojite srca, oni će uvažavati vaše mišljenje i poštovati prijedloge koji dolaze s vaše strane.

Postepenost

Poštivanje principa postepenosti u odgoju, tj. izbjegavanje brzopletosti koja se kosi sa stvaralačkim zakonima, predstavlja vrlo važan faktor odgoja. Njegovo nepoštivanje će vas ostaviti bez pravih rezultata. U tom pogledu, taksativno ćemo nabrojati nekoliko aspekata koji se trebaju znati u kontekstu principa postepenosti:

1. Stvari koje podučavamo trebaju se ispravno dozirati. Budemo li neplanski forsirali stvari, posebno ako je riječ o učitelju koji forsira nešto što se ne može lahko „svariti“, prouzrokovat ćemo veću štetu nego korist.
2. Prilikom odgoja djeteta potrebna je strpljivost, odlučnost i neumorno ponavljanje. Stalni zastoji u tom procesu i nestrpljivost koju možemo iskazati će učiniti da protuotrov preraste u otrov.
3. Sve do trenutka kada će podučavanje dati svoje rezultate od djeteta ne smijemo ništa očekivati. Budemo li nestrpljivi i brzopleti po tom pitanju, doći ćemo u sukob sa ljudskom prirodom i doživjeti razočarenje zbog izostanka očekivanih rezultata.
4. Ne smijemo dozvoliti da planemo u trenucima kada savjetovanje i odgoj ne daju željeni rezultat. U suprotnom, srušit ćemo sve ono što smo izgradili do tada.
5. Pri savjetovanju i odgoju treba paziti da zajednički ispunimo i zadovoljimo razum, srce i dušu. Važno je određeno vrijeme biti uporan u tome, u suprotnom, ono čemu se nadamo se neće desiti.

Tolerantnost prema greškama

Vrlo je važno izbjegavati burnu reakciju u slučaju kada dijete pogriješi. Budemo li ga prozivali za svaku njegovu grešku poremetit ćemo odnos koji je uspostavljen. U suprotnom, dijete će postati nemirno i buniti se na svaki savjet koji mu damo. Ukoliko želimo da otklonimo neki nedostatak, onda je bolje bez prozivanja problematične osobe govoriti uopćeno u društvu drugih ljudi i objasniti zašto je neka osobina neprihvatljiva za razum, srce i savjest. Ukoliko ni na ovaj način ne dođemo do željenog rezultata, a problematično ponašanje se nastavi, onda je najbolje nasamo porazgovarati sa djetetom i objasniti mu kako se njegova djela ne uklapaju u sliku i mišljenje koje imamo o njemu. Ko zna, možda jedna opaska tipa: „Zar i ti?“, može biti korisnija od hiljadu savjeta...

Konkretizacija prilikom podučavanja

Svaka dobra osobina koja se savjetuje djetetu treba biti podržana primjerom junaka koji su bili nosioci takve osobine. S druge strane, kada govorimo o lošim osobinama, stvar treba konkretizirati primjerom onih ljudi koji su se borili protiv takvog zla. Ukoliko svaku lekciju obogatimo konkretnim primjerom na tom području, lekcija će biti i slikovitija i učinkovitija.

Ukrašavanje srca visokim idealima

Vrlo je važno na dijete prenijeti duh plemenitosti. Dijete treba odgajati tako da osjeti direktnu obavezu kada je riječ o zadatku širenja dobrote i ljepote, ali i obznanjivanja uzvišene istine čitavom svijetu. Isto tako, potrebno ga je naučiti da je njegova dužnost doprinijeti i u otklanjanju ružnih pojava koje nas okružuju. Na taj način dijete će se sačuvati navike da sve očekuje od drugih ljudi, pa i da svoje obaveze prebacuje na ljude oko sebe. Kada je riječ o prenošenju duha plemenitosti dvije stvari su veoma važne:

1. Primjeri u ovom kontekstu se trebaju odnositi na događaje iz naše prošlosti, iz života Poslanika, te iz ratova koje je vodio.
2. Stvari treba prenijeti u njihovom pravom licu, izbjegavajući bilo kakvo preuveličavanje. Istina se ne smije žrtvovati u ime bilo kakvih legendi i mitova. Jer, prije ili kasnije dijete će saznati da je to o čemu smo mu govorili neistinito i neminovno će doći do urušavanje svega što smo izgradili.

Odgoj lijepim riječima

Prilikom popravno-odgojnog procesa vrlo je važno da u svakoj prilici izbjegavamo ružne riječi i neumjesno obraćanje. Pod svaku cijenu treba bježati od grdnje, proklinjanja i psovki jer takve riječi apsolutno nemaju vaspitni karakter. U suprotnom, dijete će preuzeti sve one osobine od kojih pokušavamo da ga zaštitimo i bit će kao da smo mu dali dozvolu da u kontaktu sa mlađima od sebe koristiti upravo isti taj neprikladni jezik.

Balans između ljubavi i straha

Svako dijete koje dođe u godine kada može razlikovati dobro od zla treba posmatrati u kontekstu ostvarivanja balansa između ljubavi i straha. Doduše, balans na liniji strah-nada je veoma važan u životu svakog pojedinca. Ukoliko dođe do poremećaja balansa i jedna strana prevagne u odnosu na drugu to će se odmah odraziti na stanje pojedinca. Želja za blagodatima treba da koegzistira sa strahom od kazne. Ukor treba da bude rame uz rame sa iršadom (upućivanje na Pravi put). Vrlim i uspješnim ljudima treba obećavati nagradu, a onima koji šire strepnju i strah zaprijetiti kaznom.

Strogost

U situacijama koje tako zahtijevaju može se posegnuti i za ukorom ili kaznama. Baš kao što odrasli u nekim situacijama zbog svojih grešaka dobiju ukore, odnosno kazne, tako se i dijete koje je, sve do momenta kada postane svjesno svojih djela, odgajano u strogoj atmosferi ljubavi i nježnosti, od momenta kada postane svjesno svojih djela smije ukoriti i blago kazniti, i to u vidu krajnje vaspitno-popravne mjere.

No, postoje određeni uslovi da bi se pribjeglo takvoj mjeri. Ukoliko ti uslovi nisu zadovoljeni, ova mjera se ne smije koristiti. Pomenute uslove možemo sumirati na sljedeći način:

1. Dijete mora dostići uzrast kada može razlikovati dobro i loše. Ukoliko dijete nije dostiglo taj stepen zrelosti, ovaj princip ne predstavlja ni lijek u smislu odgoja, niti instrument u odgojnom procesu.
2. Prije nego se posegne za ovom mjerom potrebno je iskoristiti sve ostale popravno-odgojne mjere. U suprotnom, ova mjere više neće biti posljednje rješenje, nego će se naći među standardnim popravno-odgojnim mjerama.

S druge strane, diskutabilno je koliko ukor i kazna mogu u svakoj situaciji proizvesti željeni rezultat. Njihova funkcija u odgoju je više u smislu sredstva za smirenje. Iako može privremeno da umanji veličinu problema, ipak se ne radi o sredstvu koje liječi. Još ako uzmemo u obzir da često može prouzrokovati neke druge probleme, onda je jasno da se radi o jednom pitanju koje zahtijeva iznimnu pažnju.

Eliminisanje nesuglasica u porodici

Veoma je važno da u sklopu odgojno-popravnog procesa otac i majka djeluju skladno. Ukoliko u porodici ne postoji takav sklad, ako jedno ruši ono što drugo gradi, ako jedno opovrgava ono što drugo govori, vrlo je vjerovatno da će dijete izgubiti povjerenje i poštovanje prema oba roditelja.

I na kraju svih ovih principa, postoji jedna stvar važnija od ostalih. Riječ je o aspektu koji oslikava suštinu svih navedenih principa: a to je živjeti cijeli život sa potpunom predanošću, u skladu sa idejama koje pokušavamo prenijeti na dijete. Dakle, ukoliko želite da dijete bude ispunjeno vjerom i iskrenošću, važno je da se ta vjera i iskrenost očituje u svakom djelu odgajatelja. Želite li da dijete postane odgovorna osoba, odgajatelj mora imati visoko razvijenu svijest prema vlastitim dužnostima. Ukoliko žele odgojiti dijete koje ima lijep ahlak, onda i odgajatelji moraju biti primjeri lijepog odnosa prema svojim odraslima. Kada je riječ o ishrani, svakodnevnoj rutini, pa čak i oblačenju, odgajatelji bi trebali da budu svjesni svoje funkcije i da na taj način djeluju na dijete. Ukoliko postoje stvari ili ličnosti vrijedne poštovanja, odgajatelj je dužan da u svakoj prilici o njima govori lijepo... Želite li da vaše dijete bude produhovljeno i duboko, potrebno je da iskreno i od srca sa njima podijelimo našu tugu i približimo im naše uzvišene strepnje čime ćemo spriječiti rađanje beznađa i očaja u njima.