Mjesec praštanja

Ako postoji neki mjesec čija zanosnost ne prestaje, ljupkost nema kraja, a ushićenost njime ne blijedi, to je ramazan. Dani i noći ramazana, koji nam se obraćaju pitkim jezikom, srž su i bit svih mirisnih sezona i mjeseci jedne godine, njen duh i stvarni smisao. Ekstrakt koji se iz njih cijedi, srca u svakom trenutku okružuje neusporedivom slašću, srećom i radošću. Grli ih sa sjetom i blagošću, njeguje ih s ljubavlju i ispunjava željom za životom.

Ramazanski dani u svim su krajevima svijeta, pogotovo u islamskim zemljama, u životu, ozračju i svijetu muslimana središte svih interesiranja, poprište svih duhovnih ugođaja, scena za sva osjećanja uzbuđenosti, spiralni svjetlosni stup za uzdizanje, prilika za razvijanje ljudskih osobina i unapređivanje vrlina. Tokom ramazana, svaki dan i svaka noć započinju s raznovrsnim osjećanjima. Ti dani i noći srca vjernika dodiruju s novom radošću i blagošću pred odlazak, dijelove društva sakupljaju i sklapaju u jednu radionicu. Otvaraju zajednički put onima koji su se povukli u osamu i iz srca im otklanja otuđenost. Oni svima pružaju ugođaj svetkovine misli i osjećanja različitih dimenzija, ponovo ih pripremaju za život.

Sve se, počevši od prepiske među džamijskim munarama^[1], zatim svjetiljki povješanih desno i lijevo putevima prema džamijama, sijalica u domovima, čistoće vidljive na licima vjernika, pa do ozarenosti u srcima, tokom ramazana natapa mirisom svjetlosti.

Vrijeme jutarnjeg pripremanja za post (sehur), kad pušu čarobni povjetarci s kojima vjera vraća svoju mladost, kao i vrijeme završavanja posta (iftar), koje se doima kao prizor tajanstvenih ljepota, doba su koja se odlikuju posebnom slašću, svjetlošću i govorom koji se miješaju u srcima. Na tu razinu sreće može stići samo ljubav koja leti na krilima nade u sjedinjenje, jer se čini da između čovjeka i beskonačnosti za kojom čezne, sve do ramazana stoji nekakav zastor, a on se ogrće postom. Čini se da se ljubav i čežnja, sve do tog trenutka zatomljene u nekom uglu srca, tada odjednom bude. Ljudsko biće osvajaju u cijelosti ga ispunjavajući i pretvarajući se u neodoljivu želju za sjedinjenjem. Na putu ostvarenja te svete želje čovjek nastoji iskoristiti ljepote koje se ogledaju u trenucima čarobnog zanosa i vremena namaza koji predstavljaju otvore prikladne da čovjek kroz njih gleda sfere smještene iza horizonta ovog svijeta. Tokom teravih-namaza naviru osjećanja i dižu se s povjetarcem da iz čaša, jedne za drugom, piju mirise Božanskog daha. Tu se svaki klanjač, svako u skladu sa svojom razinom, preobražava u onosvjetsku osobu i približava se čistoti meleka.

Budući da je ramazan mjesec Kur'ana, čovjek u njegovom blistavom ozračju, čak i onaj koji se od Kur'ana bio udaljio tokom godine, osjeća žeđ duše za učenjem. Na njega se tada izlijevaju skrivene poruke, značenja i ljepote Časne Knjige. Svaki dio tijela i duše, koji su mu bili gotovo presušili i usahnuli, upijaju ih, a one svijet njihovih srca, od dna do vrha, pretvaraju u vrtove i parkove cvijeća i ruža. Unose u njih radost življenja i podstiču im želju da Kur'an slušaju i osjećaju, da se s tim osjećanjima i mislima uzdižu i shvate da sav svijet, sve što je stvoreno, diše Kur'anom, usljed čega će drhtati, potresati se gotovo do gubljenja prisebnosti. Često im se u takvim prilikama suze slijevaju niz obraze. Tad osjećaju da se zastor diže, da su bliže svom Gospodaru i Stvoritelju, da su Mu sasvim blizu. Tada doživljavaju neopisivu radost.

Razumijevanje složenih značenja Kur'ana nije jednostavno, osim onima koji u njemu čuju glas cjelokupnog postojanja, koji u njegovim dubinama čuju svu muziku ljudske duše, povezanu sa strahom i nadom, sjetom i radošću, zabrinutošću i raspoloženošću. Plemenite duše koje prevladavaju vrijeme, koje Kur'an slušaju tako kao da je samo njima objavljen, u njemu nalaze slast dženetskog voća i boje se ljepotama Firdevsa, rijeke sa slapovima velikih raspona i raskošne ljepote, s kojima se sjedinjuje i zajedno s njima slijeva. Ljudi čistih srca, koji se naslanjaju na Kur'an u lepršavim danima ramazana, s mjerilima srca ispunjenog poštovanjem i uvažavanjem, koji se spuštaju u njegove dubine, svakog trena dosežu raznovrsne vrijednosti Budućeg svijeta. Svakog trenutka upoznaju neku drugu dimenziju vječnosti. U mislima i životima takvih materija dolazi na mjesto nematerije, a smisao je stvarni sadržaj i vrijednost materije. Sve se vrednuje po vrijednostima skrivenim iza zastora. Budući da su pripremljeni za prihvatanje odraza Božijih imena i atributa, na licima takvih se nazire skrivena sposobnost otkrivanja i posebnog razumijevanja, potpunog zrijenja koje proizlazi iz stapanja s Kur'anom i plakanja prilikom njegovog čitanja, te iz povezanosti s Budućim svijetom, čistotom, bogatstvom, iskrenošću, odanošću i blagošću, ukrašenim zlatnom slašću vjerovanja, kao i privlačnošću, čarobnošću, čvrstinom i dostojanstvom. Čak ni kad oni ne bi ništa progovorili, ova značenja se pokazuju, vide se i na površinu izbijaju iz njihovih postupaka, njihovog ponašanja, kretnji, pogleda, a njihov odraz se prelama na onome što ih okružuje.

Nema nekog drugog mjeseca da je tako ispunjen Kur'anom. Njegova noć je blistava, a dan svijetao i natopljen mirisom Kur'ana. Svakog novog ramazana čovjek ponovo vidi svježinu Kur'ana i njegovo naviranje kako dolazi iz sfera iza nebesa, kao i ljepotu koju sadrže Božanska znanja. Njegovi znakovi su razasuti po dijelovima Svemira, na raznim mjestima. Kod njega navire Božanska ljubav, te vidi, čuje i osjeća Njegove tragove koji blistaju na licima vjernika.

Tokom ramazana, Kur'an blista i sija na blistavim licima koja je isklesalo određenje i u očima koje blistaju dubinama značenja koja se tiču Budućeg svijeta. Vidimo ih sve, muškarce i žene, stare i mlade, siromašne i bogate, obične ljude i uglednike, učenjake i nepismene, kako, iz ugla svog načina življenja, uzimaju udio u tom dijelu “vremenske trake”, stapaju se s ramazanom i s njim dišu.

U skladu s mogućnostima i pripremljenošću, svaki se čovjek uzdiže u neku drugu dimenziju, a oslobađa se brojnih nedostataka koji umanjuju ljudsku vrijednost. Čisti se od idejnih nečistoća i prljavština, dolazi do više svjetlosti i postaje spreman za Džennet. S blagodatima i dobrom, ramazan je bogat dotle da svako ko utočište potraži u njegovom okrilju može imati koristi od njegovih raskoši i bogatstva. Carstvo Budućeg svijeta može dostići, bilo da je mlad ili star, snažan vjernik ili labilan, oštrouman ili ahmak, pametan ili lud, bilo da zna šta je iza zastora ili da ne zna, bilo da je stručno osposobljen za posao ili da nije, oprezan ili da ne mari nizašta, stvoren da bude prvak i vladajući ili da bude sljedbenik i potčinjen, bilo da je čvrst pred nevoljama ili slamka koja padne čim se zaljulja, pesimist koji kuka cijelog života ili čovjek sa čvrstom nadom taman da se nađe i u paklu, bilo da je gotovan koji se tokom cijelog života pouzdaje u druge ili ima čvrstu čeličnu volju pred svim teškoćama i brigama, ili da je čovjek koji je svoj život sveo na jelo, piće, spavanje, zabavu i ljenčarenje.

Sve vrste ljudi, koje se međusobno jasno razlikuju, nesumnjivo iskoriste nešto iz blistavog ozračja ramazana, iako je to korištenje različitih razina i mjera. U njima se, od jedne vrste do druge, ponešto razlikuje, shodno naravima, a napredovati može i prelaziti u druge rangove.

Ljepota ramazana i njegov sjaj u očima otvorenim za tu svjetlost, kao i veličina smisla postojanja koju ona u sebi obuhvata, na različitim razinama kod navedenih različitih skupina, svoj tajanstveni odjek nalazi u okviru određenih predodžbi u vidu smisla, slasti, ozračja, posebnog značenja tog mjeseca. Ta ljepota srcima otvara putovanja, za koja mnogi mentaliteti ne nalaze dovoljno neposluha s kojim bi pružili otpor, te im se prepuštaju.

Noći ramazana, čijim tajnama je sve obavijeno, ugodne su za koristan razgovor, a dani koji blago i osjećajno bdiju nad osjećanjima i mislima čovjeka, topli su i glatki kao svila. Grudi vjernika u njima su ispunjene dubokim osjećanjima. Glasovi koji pozivaju Allahu zriju sa sjetom. Riječi koje to sve izražavaju uzbudljive su dotle da oni koji grudi i srca mogu otvoriti tome mjesecu praštanja, od nemira i briga se udaljavaju, makar privremeno, osjećajući dženetsku sreću.

[1] Tokom ramazana, svaka džamija u većim gradovima u Turskoj na osvijetljenim površinama i svjetiljkama ispisuje prigodne riječi dobrodošlice ovom mjesecu (prim. prev.)