Iščekujući ramazan...

Život vjernika u svakom bi trenutku trebao da bude izbalansiran i dobro organiziran. Vjernik unaprijed treba da zna šta mu je činiti, čime se treba baviti i kojim poslovima se treba okrenuti, pa u skladu s tim organizirati svoje vrijeme. Mimo svoje namjere da unaprijed odredi poslove kojima će se posvetiti i da svoje vrijeme troši u skladu s definiranim planom, vjernik ne bi smio dolaziti u situaciju u kojoj će se zapitati: “Čime bih se sad mogao baviti?”

Vjernik je svakako dužan proaktivno odrediti svoje dužnosti prema Allahu i prema ljudima, ali i na vrijeme identificirati obaveze i redoslijed ličnih poslova, te na taj način pružiti najljepši primjer uređenog i harmoničnog načina življenja. U tom smislu, molitve predstavljaju vrlo važne faktore prilikom organiziranja radnog vremena, ali i vremena općenito. Većina vjernika svoje vrijeme organizira u skladu s vremenskim rasporedom molitvi. Najčešće ćete ih čuti kako svoj dan dijele u razdoblja “prije podne namaza” ili “poslije akšam-namaza”, trudeći se da nijedan djelić dana ne provedu u besposličarenju.

Ljudi koji znaju cijeniti vrijeme i koji život doživljavaju kao važnu blagodat koja se mora iskoristiti, svoje svakodnevne aktivnosti, od jela i pića, pa sve do spavanja u potpunosti drže pod kontrolom. Nijedan problem, nijednu situaciju ne ostavljaju nedovršenom ili u rasulu. Oni vrlo dobro znaju da su ljudi, kao i organizacije, najproduktivniji onda kad su organizirani.

Tako je i s ramazanom, koji nas uči da se discipliniramo i zauzmemo stav prema onome što je na udaru ljudskog nefsa; naprimjer jelo, piće ili spavanje, te da svoje potrebe, u ambijentu zahvalnosti Gospodaru, zadovoljavamo u mjeri koja ne prelazi nivo “potrebe”. On nas uči da se, spram želja koje nam nefs diktira, priklonimo ambijentu duše i srca, te da jačajući svoju savjest i volju, budemo usmjereni prema pravim vrijednostima.

Časni ramazan nam omogućava da ograničimo i stavimo pod kontrolu jednu od najslabijih tačaka ljudskog bića, a to je želja za hranom i pićem. Možemo slobodno kazati da nas ramazan uči kako način ishrane dovesti u red. Svakako, hrana i piće su potrebni kako bi se osigurao nastavak života, međutim, baš kao što je nepravilna i prekomjerna ishrana štetna za ljudsko zdravlje, tako je i velika nesreća kad stomak ojača do te mjere da nadvlada srce, jer to čovjeka odvodi od ambijenta srčanih i duhovnih visina i tjera ga u provaliju animalnih poriva i materijalizma. I zaista prekomjerno konzumiranje hrane, koja ne dozvoljava želucu da na trenutak ostane prazan, praksa je koja narušava ljudsko zdravlje i djelo koje Uzvišeni Allah ne voli kod čovjeka.

Post unosi disciplinu u život

Post tokom mubarek-mjeseca ramazana uči nas da precizno određujemo vrijeme obroka, da izbjegavamo rasipništvo i prekomjerno konzumiranje hrane, da se držimo dalje od svega što je štetno za tjelesno i duševno zdravlje, te da po svaku cijenu ostanemo u granicama halala, ne pružajući ruke prema onome što nam je zabranjeno. Ljudima koji poprime boje ramazana, on pomaže da discipliniraju svoje biće.

Ramazan čini da ljudi koji umiju izvući korist iz njega, srazmjerno stepenu te koristi postanu pravi zagovornici odanosti. Vjernik koji posti i koji nastoji spoznati tajnu posta, u svom odnosu prema Gospodaru, ali i u odnosu prema narodu konstantno traga za odanošću i zahvalnošću. Takav čovjek se neće zadovoljiti samo molitvom u određeno doba dana, nego će poći stazama pobožnosti i svaki svoj trenutak provoditi kao da je riječ o beskrajnoj molitvi. Čim se uspije bar malo udaljiti od ovosvjetskih zanimacija i materijalističkih nagona, pred njim će se ukazati cilj u obliku posvećenosti Gospodaru i stalne borbe na putu Istine. Da bi došao do tog cilja, vjernik će u svakom trenutku razmišljati u ime Allaha, govoriti u ime Allaha i voljeti u ime Allaha; kazano riječima uvaženog Bediuzzamana, on će gledati da ostane unutar sfere zvane “lillah, livedžhillah, liedžlillah” (radi Allaha), trudeći se u svakom trenutku da bude okrenut svome Gospodaru. Takva vježba će mu pomoći da svaki dan bude malo bliže ostvarenju cilja.

U tom procesu čovjek će nesvjesno postati pravi junak odanosti i zahvalnosti. Svakako je i sam post najljepše obilježje ljudske zahvalnosti.

Riječ je o jednoj vrsti ugovora koji je sklopljen između Gospodara i roba; rob se u određenom vremenu kloni određenih stvari, čime pokazuje da stoji iza svog obećanja; dok mu Allah obećava da će mu zauzvrat dati veliku nagradu za to odricanje. Čovjek koji odiše zahvalnošću prema svom Rabbu, vremenom će postati pravo oličje zahvalnosti i u odnosu prema članovima svoje porodice, ali i prema drugim ljudima u zajednici. S takvom emocijom će održavati rodbinske veze, svima pružati ruku pomoći, truditi se u potpunosti udijeliti svoj zekat, štaviše, koristit će svaku priliku kako bi davao sadaku i udjeljivao onima koji su u stanju potrebe.

Ramazan i Kur’an

Još jedno od posebnih obilježja veze s Istinitim jeste čitanje Kur’ana, upućivanje dova Uzvišenom Gospodaru i stalni tevedždžuh (okretanje Njemu). Međutim, mnogi posežu za Kur’anom, za njegovom čarobnom opojnošću koja hrani ljudska srca, jedino u vrijeme časnog ramazana. Jedino za vrijeme tog mubarek-mjeseca oni oslobađaju Kur’an iz tamnice koja mu je pripremljena na najljepšim policama ili u posebno izrađenim ukrasnim kutijama.

Ovaj sveti mjesec pomaže da ljudi u svojim srcima osjete okus Kur’ana i uči ih važnosti svakodnevnog zikra. Upravo zbog toga ljudi koji tokom ovog mjeseca svoj život urede sukladno pravilima koja se odnose na gotovo sve segmente svakodnevnice, kakvi su jelo i piće, spavanje i ustajanje, molitva i zikr, koji takvim režimom dostignu željeni nivo discipline i koji naviknu na uređeni životni stil, trebali bi i nakon ramazana očuvati takvu praksu i nastaviti s tom životnom harmonijom. Tek tad će čovjek otkriti prave tajne koje se kriju iza ovog svetog mjeseca.

Tri osobe koje su sebi nanijele štetu

U jednom hadisi-šerifu stoji sljedeće: “Jedne prilike je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na minberu i izgovorio triput ‘amin’. Kad je sišao s minbera pitali su ga: ‘Allahov Poslaniče, šta predstavlja ono tvoje aminanje na minberu?’ Na to im Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Došao mi je Džibril i rekao: 'Neka je propao svako ko dočeka starost svojih roditelja i to ne bude razlog da mu budu oprošteni grijesi'’, nakon čega sam rekao: 'amin'. Zatim je Džibril rekao: 'Neka je propao onaj koji, kad se ti Muhammede spomeneš, ne donese na tebe salavat', na što sam rekao: 'amin'. Zatim je Džibril rekao: 'Neka je propao svako ko dočeka ramazan a ne bude mu oprošteno', nakon čega sam rekao: 'amin'’.”

Zajednička dimenzija ova tri primjera koja nam je dao Poslanik, s.a.v.s., jeste sljedeća: Uzvišeni Allah nas je obavezao s ove tri dužnosti koje u sebi nose dozu poteškoće i napora. Međutim, u njihovoj osnovi je Božija mudrost koja želi da rob pronađe priliku za oprost.

No, ako čovjek tu dužnost, odnosno odgovornost ne ispuni na pravi način, on ostaje bez mogućnosti da iskoristi prednosti ove blagodati. I baš kao što uvaženi Bediuzzaman na jednom mjestu kaže: “Ovaj hizmet (služenje) propisan nam je kao odraz Božijeg dobročinstva.” Prilika da boravimo u prisustvu roditelja za nas je odraz Božijeg dobročinstva, baš kao što je to i situacija kad se u našem prisustvu spominje ime Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ili kad smo u prilici da dočekamo i ispratimo mubarek-mjesec ramazan.

Međutim, usprkos toj istini, postoje oni koji ne shvataju vrijednost ove blagodati. U trenutku kad su trebali zasukati rukave i dati sve od sebe u molitvi i pokornosti prema Allahu, u dobročinstvu prema roditeljima, u iskazivanju najljepšeg poštovanja prema Poslaniku, s.a.v.s., i kad su trebali iskoristiti prilike koje su im pokucale na vrata, oni to nisu uspjeli i zato su zalužili dovu za propast na koju je Božiji Poslanik, s.a.v.s., jasno i glasno rekao “amin”.

Ukratko:
1. Život vjernika u svakom trenutku trebao bi da bude izbalansiran i dobro organiziran. On unaprijed treba znati šta mu je činiti i prema tome treba organizirati svoje vrijeme.
2. Časni ramazan omogućava nam da pod kontrolu stavimo jednu od najslabijih tačaka ljudskog bića, a to je želja za hranom i prićem. Tako unosimo disciplinu u svakodnevnu ishranu.
3. Rob se u određenom vremenu kloni određenih stvari, te tako pokazuje da stoji iza svog obećanja koje je dao Rabbu.