Spremni za put ka udaljenom

O, Veliki i Uzvišeni!

Otvorismo oči nad prizorima i opčaravajućim pojavama koje Si razasuo našim putem i na koje Si nas pozvao da ih promatramo..., da promatramo rezultate nevjerovatnog, zadivljujućeg i beskrajnog djelovanja koji su samo slabi odrazi Tvoje ljepote.

A to obuhvata mnoštvo boja, oblika i slika u prirodi koji zadivljuje umove i mami svojom ljepotom i harmonijom...., a onda slijedi promatranje povezanosti i sklada između stvari i događaja.

U trenutku viđenja Tebe kroz Tvoju plemenitu Knjigu osjećamo kao da imamo krila i da letimo Tebi s našim dušama. U svjetlu Tvojih lijepih imena, kroz čije otvore posmatramo i vidimo poredak i harmoniju u kosmosu, i kada čujemo prijatne i skladne melodije koje formiraju hor i simfonije koje odjekuju cijelim kosmosom..., u tim trenucima naše duše bivaju opijene i gube se u sjenama tajni višega svijeta, koji je izvor svih formi ljepote.

Kroz otvore koji su se ukazali u našim srcima i pred izvorima našeg vjerovanja počeli smo se približavati udaljenom svijetu..., koji je iza ovog svijeta. Usudili smo se promatrati drvo Tuba u Džennetu, jer se njezina sjemenka nalazi u našim srcima. Žudimo za putovanjem ka onome što je iza horizonta, štaviše, onome što je iza iza. To je dugo, iscrpljujuće, ali primamljivo putovanje... Na ovom našem hodu i putovanju objašnjenje Tvoje Knjige uzeli smo za vodiča i upućivača naših duša, a Tvoja lijepa imena i osobine našim voditeljem.

U Svojoj plemenitoj Knjizi do u detalje Si nam opisao drugi svijet i iscrtao divne slike o njemu. Kada Si ukazao jednom od Svojih sretnih robova blagodat Mi’radža, svom širinom su se otvorila vrata tajni toga svijeta i postalo je moguće srcima arifa (gnostika) da se u blagoslovljenom putovanju uzdignu do njega. Pa ako naši prsti dotaknu zvekire na vratima tajni i usudimo se na to uprkos nezrelosti naših duša, mi tražimo oprosta i milosti.

O, veličanstveni Stvoritelju naš! O, Lijepi čija je ljepota nadmašila sve druge, Ti Si Taj Koji nas je doveo do obale postojanja i dao da naša srca okuse slast beskrajnog postojanja... Ti Si Taj koji je prostro nepregledni i prostrani svemir pred našim očima poput knjige... Ti Si Taj koji je zatresao naša srca tajnama postojanja. Ti Si Taj koji je učinio naša srca obalom u koju udaraju valovi Božanskih tajni. Da nas nisi Ti stvorio, ne bi nas ni bilo. Da nisi učinio ovaj svemir otvorenom stranicom i da nam nisi slao cijenjene upućivače i vodiče da nas upoznaju s Tobom i da nam Te opišu, ne bismo te poznavali i naše živote proveli bismo kao neznalice i mrtvih srca. Da nam nisi darovao blagodat upoznavanja Tebe, kako bismo bili u stanju stići spoznaji Božanskog Bića, ili dostići tajnu veze između vanjskog svijeta i naših srca? Kako bismo usvojili stvarno znanje i istinsku spoznaju da nisi uklesao osnovno znanje u srca naših priroda? Kako bismo Te spoznali, kako bismo stigli do opčinjenosti Tobom i do čežnje za Tobom?

Mi smo robovi pred pragom Tvojih vrata..., a odsjaji koji se nalaze u našim srcima od zraka svjetlosti Tvoga bivanja, sa svim blagodatima koje posjedujemo, jesu blagodat i dar od Tebe što po drugi put ističemo i priznajemo da smo mi robovi Tvoje dobrote i plemenitosti i da obnavljamo ugovor s Tobom.

Želimo, o, Vladaru srca, čijim se spominjanjem srca jedino smiruju, da prenesemo mrtvim srcima, koja su slična našima, istine kojima Si nas podučio i činjenice koje Si približio našim dušama. Ušli smo na poprište događaja i vratili smo se našim dušama da iscrtamo opći okvir za koračanje. Kroz otvore kroz koje se vidi Tvoje bivanje nastojali smo istražiti puteve koji vode do Tebe. Kada smo pokušali da sreću toga dana, u kojem ćemo Te vidjeti bez ikakve prepreke i zastora, približimo nezrelim srcima koja nisu, kao što bi trebalo, vezana za uzvišene istine, koje je moguće izraziti samo najljepšim, najprofinjenijim i najfinijim izrazima..., željeli smo ove istine prenijeti srcima koja su vezana za ljušture i koja su se predala vanjskoj ljepoti ovoga svijeta, zbog čega su njihove duše okorjele. Zbog ovoga smo počeli navoditi realističke primjere za čiste svete istine. Međutim, možda nismo uspjeli predočiti istine u svoj njihovoj čistoti i bistrini i možda smo pogriješili, a moguće je da su se s nastojanjima, nesvjesno, pomiješali i naši hirovi.

Ako smo pogriješili i posrnuli, posrnuli smo na putu Tebi i u trenucima kada pokušavamo druge Tebi uputiti. Ako je manjkavost prožela naše djelovanje, prožela ga je dok smo na putu koji vodi ka Tebi. Ali greška ostaje greška, a manjkavost manjkavost. Mi, na čijim čelima su znakovi pokornosti Tebi, s ranjenim srcima i skrušenim dušama čekamo Tvoju presudu kojom smo potpuno zadovoljni. Kada ovo kažemo, mi vjerujemo da je Tvoja prostrana i beskrajna milost nadmašila Tvoju srdžbu i znamo da greška i manjkavost odgovara nama, Tvojim robovima, ali i, sasvim izvjesno, znamo da oprost i praštanje Tebi dolikuje.

Dakako! Vlast dolikuje vladaru, a prosjačenje prosjaku!

Ako nam dopustiš, mi ćemo čuvati istine putovanja ka drugom svijetu u našim prsima i vratit ćemo se ispitivanju i promišljanju stranica knjige kosmosa čiji si Ti vlasnik, i pazit ćemo i slušati vodiče i upućivače Tebi i osluškivati pjevušenje ovoga kosmosa koji Te slavi. Proširi stoga prsa onome koji Ti se želi približiti, Gospodaru nebesa i Zemlje.