Razvod braka

Razvod braka je izlazak ljudskog bića iz okova bračnog života. Rijetko kada bude uzrokom bezbrižnom životu i miru, jer kao posljedicu izaziva nesreću i neprimjereno ponašanje.

* * *

Razvod braka je, po vjerskom stavu, najmrži dopušteni postupak. Međutim, onoliko koliko se prezire da se desi, toliko je i njegovo zabranjivanje neprirodno i nenaravno. Ignoriranje neophodnosti razvoda braka jeste nepoznavanje suštine čovjeka i karakteristika te suštine, jer očekivanje da se supružnici stope jedno u drugo jeste površna fikcija da smo svi iste prirode, iste naravi, istog temperamenta i istog načina ponašanja. Ovo je naivno poimanje.

* * *

Svaki temperamentni razvod braka je razlog kajanja muža, izraz nepravde prema ženi i izvor nesreće za članove porodice koja traje cijeli život, poput krvarenja rane koja ne zarasta.

* * *

Ako je razvod braka poput hirurške intervencije nad oboljelim dijelom tijela, onda je uspostavljanje braka na logičkim temeljima i njegovo uvezivanje čvrstim uvjetima krajnja neophodnost. Zbog toga, prije rušilačkog razvoda braka i prije njegovog zabranjivanja koje ubija emocije, naša je obaveza raditi na osiguravanju braka kojim će dominirati međusobno razumijevanje i prisnost i kome neće nedostajati uvjeti i okolnosti koje vode ovakvom braku.

* * *

Ovaj svijet je tokom stoljeća iskusio situacije prisiljavanja muževa koji nisu bili zadovoljni daljnjim trajanjem braka na zajednički život zabranjivanjem razvoda braka ili njegovim uvjetovanjem neostvarivim uvjetima. Također je drugi svijet iskusio tretiranje žene kao robe, uzimala bi se kada bi htjeli, a odbacivala kada im je bilo po želji. Prva situacija je bila kazna za čovjeka, a druga nije gledala na ženu kao na ljudsko biće.