Ljudskost

Čovjek bi trebao u sebi napraviti vagu kojom bi vagao sve u svom ophođenju prema drugima, pa ono što želi sebi, trebao bi željeti i drugima. Također, ne bi smio zaboraviti da, ako prezire određene postupke drugih prema sebi, pa i drugi to preziru. Na taj način riješio bi se svih pogrješnih postupaka, uznemiravanja drugih i povreda njihovih srca.

* * *

Vidiš da ti dobročinstvo koje ti se uradi omekša srce i poveća ljubav i poštovanje prema onome ko ti ga je učinio. Tada ćeš biti upućen putem koji će dovesti druge do ljubavi i uvažavanja tebe.

Čini dobro drugima - zarobit ćeš srca njihova.

Kako dugo dobročinstvo čovjeka robom čini!

Prema tome, dobročinstvo je najbolji način da se dođe do srca onih od kojih se nadaš dobru, odnosno od kojih se pribojavaš zla.

* * *

Potpunost i zrelost čovjeka pokazuju se onda kada on ne skreće s puta pravičnosti čak ni u slučaju onih osoba koje mu zlo čine. Štaviše, uopće se ne dvoumi da im čini dobro. Dakako! Čovjek se ne bi trebao udaljavati od pravičnosti i ljudskosti ni prema onim osobama od kojih vidi zlo i ružne postupke. To stoga što je činjenje ružnih postupaka životinjski način ponašanja, a uzvraćanje na takve loše postupke lošim opasan je nedostatak kod čovjeka. Međutim, uzvraćanje dobročinstvom na ružan postupak i dobrom na zlo jeste znak visine i velikodušnosti.

* * *

Nema granice u činjenju dobra drugima! Velikodušan čovjek ponekad žrtvuje i svoj život radi drugih. Ali ovdje postoji jedan uvjet da bi takvo žrtvovanje imalo znak vrline, a to je da to žrtvovanje bude iskreno, istinito, iz čiste namjere, i daleko od rasnog ili plemenskog fanatizma.

* * *

Ljudskost, humanost i velikodušnost neke osobe iskazuju se kroz stupanj njezine bliskosti sa svojim prijateljima i ahbabima i kroz trajnost te bliskosti. Tako govor o velikodušnosti bez pokazivanja te bliskosti s njima ostaje samo tvrdnja.

Međutim, činiti im dobro uzvraćajući na njihovo dobro i smatrati to uvjetom, ili ponekad ih kažnjavati radi prekidanja dobročinstva s njihove strane jeste ponašanje koje ukazuje na nezrelost duše i nemoć spoznaje Istine ili nestizanja do nje.

* * *

Jedno od najboljih dobročinstava koje čovjek može učiniti prema drugima jeste zatvoriti oči pred nedoličnim postupcima koje su počinili, zanemariti ih i zaboraviti njihove slabosti. Istraživanje tuđih grešaka, njihovih slabosti i mahana izlazi izvan okvira moralnosti, dok je širenje tih mahana i razgovaranje o njima na svakom koraku manjkavost koja se ne može tolerirati. Spominjanje, pak, ovih mahana i njihovo pobrojavanje onima koji ih posjeduju jeste završni udarac bratstvu i ljubavi koja veže pojedince, jer će egoizam koji se razbukta u njemu spriječiti ponovno rađanje ljubavi.

* * *

Zreo i potpun čovjek jeste ona osoba koja najveće dobro koje uradi drugima smatra zanemarljivim, a i najmanje dobro drugih koje se njemu učini velikim. Ovakva osoba se uzdiže ka Božijoj ćudi i stiže smirenosti srca. Ovakva osoba nikada ne prigovara za svoje dobročinstvo, niti se žali zbog nebrige i nepažnje koja mu se ukaže.