Cilj i sredstvo

Cilj i sredstvo

Prije preduzimanja bilo kakve aktivnosti i posla neophodno je odrediti cilj da ne bi sredstva sputala ruke čovjeku i da njima ne bi bio vezan. Pa ako se prilikom pokretanja tih aktivnosti na Božijem Putu duh ne usmjeri prema cilju, mišljenja će se podvojiti i ovi aktivisti će ostati njihovi zarobljenici, a da ne učine ni jedan korak.

* * *

Obavezno je objasniti cilj na nivou ideje i da on zauzima centralno mjesto u njoj. U protivnom, ciljevi će se umnožiti i pojavit će se poremećaji i anarhija. Koliko je bilo kampanja aktivnosti koje su obećavale pa su paralizirale ostvarenje bilo kakvih pozitivnih rezultata i plodova zbog nedorečenosti u preciziranju cilja! I ne samo da nisu polučili nikakve dobre i pozitivne rezultate, nego su iza sebe ostavile gomile mržnje i netrpeljivosti!

* * *

Neophodno je da cilj svakog islamskog poziva bude Uzvišeni Stvoritelj i postizanje Njegovog zadovoljstva, a ako to ne bude, onda se ušlo u prostor u kojem je mnoštvo idola, u kojem se neistina presvlači odjećom istine, u kojem se strasti i porivi pokazuju u formi ideje i u kojem se počine brojni zločini u ime džihada.

* * *

Poslovi koji su usmjereni jedino ka Allahovom, dž.š., zadovoljstvu - pa samo jedan njihov atom je ravan Suncu, samo jedna kapljica ravna je morima, a jedan njihov trenutak u ravni je vječnosti. I sve dok je tako, kada bi se ovaj svijet i u Džennet pretvorio, štaviše u Džennete, ali putem koji Allah, dž.š., ne voli, on ne bi imao nikakvu vrijednost, nego bi bio nesreća onome ko je njime išao, jer se vrijednost sredstava i pomagala mjeri po stepenu njihove mogućnosti dovođenja do cilja bez izazivanja bilo kakvih propusta. Zbog toga se svako sredstvo koje predstavlja posrtaj na putu smatra prokletim. Ovo je razlog koji čini ovaj svijet prokletim, u protivnom, bilo bi neminovno da je ovaj svijet hvalevrijedan, jer je on veliko sastajalište i ogledalo u kojem se manifestiraju Allahova, dž.š., lijepa imena.

* * *

Brojni su načini i sredstva usvajanja i promoviranja Istine. Njihova vrijednost i dragocjenost su povezani sa stepenom njihovog uvažavanja Allaha, dž.š., i sa stepenom njihovog služenja idejama i principima Istine. Pa ako postoji kuća koja se sa svojim ukućanima uzdiže ka nebu spoznaje, ili mjesto ibadeta koje pod svojim krovom u duše okupljenih udahnjuje ideje koje prevazilaze ovaj život i idu ka vječnosti, ili škola koja je u stanju ispuniti srca svojih učenika nadom i vjerovanjem..., ovakva mjesta se smatraju blagoslovljenim (mubarek). Međutim, ako ova mjesta izvršavaju zadaće koje su suprotne od ranije spomenutih, to su strašna lovišta koja ruše put pred čovjekom. Razna udruženja, vakufske asocijacije i političke partije su primjeri toga.

* * *

Pred osnivačem svake ustanove stoji obaveza permanentnog prisjećanja cilja njezinog osnivanja i postojanja da ne bi udaljio njezine aktivnosti od cilja i da bi posao bio koristan i plodonosan. U protivnom, zaboravit će se cilj njezinog utemeljenja i osnivanja, pa će ustanova, koja je bila škola, unutrašnja služba, ili porodica skrenuti s linije svoga puta kao što čovjek koji zaboravi cilj svoga postojanja i stvaranja skrene i počne raditi protiv sebe i sebi štetu nanositi.

* * *

Idejni monopol i tvrdnja onoga koji ga drži da je istina uvijek uz njega jeste samo izraz robovanja sredstvu i pokazatelj nepostojanja cilja. Ako nije tako, kako je moguće protumačiti osjećaje mržnje, odbojnosti i prijezira kod nekih od njih prema ljudima s kojima dijele iste doktrine vjere, osjećaje i principe?! Zar to nije dokaz nepostojanja cilja? Ah, ko su ti siromasi, robovi svojih ega, koji žude ustrojiti cijeli svijet prema svojim nakaznim idejama?!