Islamske istine i savremeno doba

Islamske istine i savremeno doba

Pogled na stvari i događaje u savremenom dobu promijenio se iz korijena. Razum i logika dolaze na prvo mjesto pa je njihovo vrednovanje istaknuto nad svim ostalim. Nevjerovanje i ateizam danas govori u ime nauke i filozofije. Zbog toga je musliman prisiljen da se suprotstavi istim metodama što je usko vezano za poznavanje kulture vremena u kojem živimo. Nauka i spoznaja, koji uvijek prate muslimane, nisu ništa drugo doli ovaj odnos prema stvarnosti.

Osoba koja ne poznaje tokove svoga vremena je poput nekog ko živi u mračnoj katakombi. Bezuspješno će pokušavati dostaviti vjeru i pozivati vjerovanju druge. Točkovi vremena i događaja ostavit će ga bez utjecaja. Zbog toga je dužnost vjernika da poruku prenese i poziva u islam prikladnim načinom koji odgovara intelektualnim, naučnim i kulturološkim nivoima slušatelja. Mogu slobodno tvrditi da pozivač, koji ovlada kulturom svoga vremena, može primijeniti navedeno u svome djelovanju i nadmašiti velikane i odabranike na ahiretu. On će se svrstati odmah nakon vjerovjesnika, neka je na sve njih mir. Ovo je bitan i uzvišen aspekt misije, ali jednako težak, zahtjevan i nadasve nužan.

Onaj koji ne poznaje vrijeme u kojem živi kao da boravi pod zemljom, jer pozivač u islam živi u kosmičkim prostranstvima. Dok razmišlja o zvijezdama, vidi svojim srcem džennetske bašče a kada ga razum zarobi u labaratoriji pored hemičara Louis Pasteura ili ga dovede u društvo Ajnštajna, u dubini svoje duše osjeća da kroz nauku stoji pred svojim Gospodarom Allahom, dž.š., i pred Njegovim poslanikom Muhammedom, s.a.v.s. Njegovo robovanje Allahu u tim trenucima promijeni nebrojeno mnogo formi koje se neprekidno smjenjuju svakog dana u kojem živi. Smatram da je pravi upućivač upravo ovakav. Razmislite o govoru Muhammeda, s.a.v.s. Zbog čega je imao utjecaj na slušaoce? Pa, obraćao im se s osjećajem za vrijeme u kojem je živio. Nema sumnje da nijedna od naredbi, koje dolaze od Uzvišenog Allaha, nisu u kontradiktornosti s događajima koji se, po Njegovom određenju, dešavaju među stvorenjima. Dovoljno je da čovjek spozna mudrost i srž vlastitog postojanja, pa da na osnovu toga uskladi svoje pozivanje u islam drugih ljudi.

Ovo je bio slučaj i s plemenitim ashabima, neka je Allah zadovoljan sa svima njima. Oni su uvažavali svoju stvarnost i nivo svijesti osoba kojima se obraćaju prilikom pozivanja u islam. Ovo je nešto što su naučili od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i zbog toga su se oni uzdigli na nivo onih ljudi koji imaju najveći utjecaj. Ovo ih je učinilo najuspješnijim ljudima na čitavom dunjaluku i svi su im to u kratkom vremenskom periodu priznali. Isto su postupili svi velikani koji su došli nakon njih - kao istinski nasljednici Poslanika, s.a.v.s. Oni su imali isti metod pozivanja u islam - iako su im se staze razlikovale jer su razumjeli duh svoga vremena. Utjecaj njihovog poziva je prisutan do današnjega dana - primjer su imami Gazalija, imam Dželaluddin er-Rumi i njima slični ljudi ustrajni u pozivanju u islam. Međutim, kada smo mi došli na red, žalosno je reći, ali mi smo okrenuli svoja leđa znanju - kao loši nasljednici ovih čestitih robova. Razorili smo etičke norme i principe koji muslimana čini istinskim muslimanom. Mi smo žrtve vlastitog neznanja.