Ako je Azrail samo jedan, kako može da izvadi dušu mnogim ljudima koji umru u istom trenutku, odjednom?

Iu ovom pitanju vidimo da mjerila čovjeka i njegove mogućnosti njega samog − varaju. Isto kao što je pogrešno uporediti meleka sa čovjekom, također je pogrešno smatrati nomen fenomenom i tražiti funkciju duše u tijelu. Na osnovu toga, odgovoriti na pitanje prije nego li se nešto kaže o zabludi u razmišljanju koja je uzrok ovakvog pitanja i prije nego se objasne terminološke greške, neće biti uspješno. Prije svega, treba znati tačke zablude, a zatim dati odgovor na postavljeno pitanje.

Melek, gledano na svijet u kome se nalazi, potpuno je drugačije stvorenje od čovjeka sa aspekta stvaranja, suštine, obaveza i dužnosti. Analizirati meleka prije nego se razmotri njegov svijet, suština i dužnosti, svakako je, najprije, nužno, a i potrebno ga je upoznati sa te strane.

Riječ melek potječe od riječi melk, što znači snaga, ili iz riječi melek, što znači poslanstvo. U prvom slučaju ova riječ ima značenje “veoma jak” i “snažan” ili, možda, “izvor snage”, dok bi drugi slučaj sugerirao na to da ova riječ ima značenje onoga koji izvršava i prenosi Allahova, dž.š., naređenja.

Ta izvanredna svojstva nalaze se kod svih meleka koje je Allah, dž.š., stvorio. Naročito je nužno da se nalaze kod meleka koji su zaduženi za prenošenje Objave. Ova odlična bića, od onih koji prate život i smrt pa sve do onih koji nose Allahovo, dž.š., prijestolje, imaju svoje dužnosti u prostranoj oblasti, da se oči začude, i dužna su da posmatraju i provode Allahove, dž.š., naredbe i odredbe.

Od makro do mikro-kosmosa, sve promjene i događaji, sve sinteze i analize bivaju pod kontrolom meleka, koji su predstavnici snage i poslanstva, isto kao što se prenošenje vjerskog zakona čovječanstvu iz Allahovog, dž.š., svojstva kelama (govora) ostvaruje putem tih povjerljivih i snažnih bića. Nad univerzalnom gravitacijom, zakonom o ravnoteži, privlačenju i odbijanju, nad sistematskim kretanjem elektrona oko jezgra i nad svim ostalim teškim i detaljnim događajima bdiju oni, a sve to traži izvanrednu snagu i zavisi od povjerljivog poslanstva! Meleci su toliko uključeni u sve događaje da se čak ne može zamisliti ni pad jedne kapljice kiše niti jedna grmljavina bez njih. Prirodni zakon ili događaji koji se zbivaju u vasioni − bivaju njihovom manifestacijom koju im je, prema mogućnostima i sposobnostima, dao Allah, dž.š., kao izvor beskrajne snage i Koji ih drži pod Svojom vlašću i Koji ih je učinio razumnim bićima. Također, centralna tačka te izvanredne velike manifestacije je najdragocjenije biće, čovjek, kome dolaze nagovještaji Objave i nadahnuća iz Božanskog svijeta da bi ispravio svoje ponašanje i postupke (djela), a to, opet, biva putem meleka koje je On, Gospodar Objave, time zadužio.

Tim povodom, uporediti sa ljudima meleke, koji su veza između Stvoritelja i stvorenja, koji su na osnovu izvanredne snage Stvoritelja zaduženi u jednoj prostranoj oblasti atomima, nadgledanjem i izvršavanjem unutrašnjih duhovnih stvari, i smatrati da za njih važe neka pravila, koja su za čovjeka nužna − samo je jedna zabluda u razmišljanju i znak neznanja.

Naravno, da je melek bio obavezan da, poput ljudi, ima materijalno tijelo, i da je imao svojstva raspadanja i odvajanja te da je bio razjedan od strane vremena kao i ostala bića, onda bi naši zaključci u vezi sa njime bili mogući tako što bismo za njih koristili ista mjerila kao i za čovjeka. Međutim, sve te razlike postoje, i to toliko da je nemoguće uporediti ove dvije vrste.

Meleci su i sa strane stvaranja drugačiji od ljudi. Ta razlika u vezi je sa njihovom zaduženošću na ogromnom prostoru. Bistrina i svjetlost koja postoji u njihovom stvaranju čini ih utjecajnijim, aktivnijim i bržim.

Meleci koji su u mogućnosti da se pojave kod više duša u istom trenutku, da se vide sa više očiju i da se pojave u množini kada su jedan, stvoreni su od svjetlosti, kako u jednom hadisu prenosi Aiša, r.a. Zbog toga i imaju svojstva svjetlosti!

Sjajna tijela poput Sunca, iako su samo jedno, mogu se vidjeti na svakom providnom odsjaju i u jednom trenutku svim zjenicama ljudskih očiju. Isto tako meleci, kao bića od svjetlosti, u istom trenutku se mogu odraziti kod mnogo duša i mogu izvršiti svoje obaveze kod hiljadu ljudi i u istom trenutku, odjednom.

Pored toga, meleci, čija je suština ljepota i bistrina, ipak se mnogo razlikuju od materijalnih i zgusnutih stvari kao što je Sunce. Isto kao što su u mogućnosti da prijeđu u drugačije izglede i oblike, također je moguće da se vide u istom trenutku u različitim oblicima. Od davnina je među vjernicima bila rasprostranjena rasprava o njihovom mijenjanju oblika, o čemu i danas raspravljaju odabrane elite, i toliko je poznata i jasna ta tema da su čak neki dobri vjernici došli do rezultata na osnovu iskustva. Svakog Allahovog, dž.š., dana u vijestima i po novinama i magazinima se govori o dupliranju čovjeka, o čarobnjacama koji imaju moć i upravljaju nad nečim što je mnogo dalje od mjesta gdje se oni nalaze. Neka u osnovi ovoga leži bilo šta, bistra i prijatna stvorenja poput duše mnogo su brža od materije, aktivnija su i imaju veću moć.

Ta brzina i aktivnost koja je iznad materije govori nam o tome da su ta stvorenja mnogo aktivnija, a također to ukazuje na to da su meleci, koji su brži od duše, zaduženi izvanrednim funkcijama koje su iznad prirodnih zakona.

Prelazak iz jednog u drugi oblik kod meleka je nešto što se od davnina zna. Prije svega, Božiji poslanici i mnogi dobri vjernici objasnili su svoja viđenja na ovu temu i među prostim ljudima pokazali mnoge svjedoke toga stanja.

Džibril, a.s., je dolazio i pojavljivao se u različitim oblicima i, povodom različitih događaja, uzimao drugačiji oblik. Naprimjer, tokom Objave dolazio je u obliku koji priliči dužnosti poslanstva; tokom borbe dolazio je u obliku ratnika, i tome sl. Ima mnogo događaja koji su primjer za njihovo prelaženje iz jednog u drugi oblik. To svojstvo postoji kod mnogih, odnosno kod svih meleka. Džibril, a.s., se pojavljivao u obliku Dihjetu’l-Kelbija, r.a., dok je na Uhudu, melek čije ime ne znamo ušao u oblik Mus’aba ibn Umejra, r.a., u najtežem trenutku i ratovao sve do mraka ispred Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Isto tako, mnogi meleci su se priključili vjernicima u Bitki na Bedru i bili izvor duševne i duhovne snage i ojačanja, kao što je slučaj sa Zubejrom ibn Avvamom, r.a., u čijem je obliku bio melek.

Slično ovim primjerima, ima toliko saradnje i doticaja između prijatelja i vojnika nevidljivog svijeta da se ne mogu ni izbrojiti. Naročito njihovo javljanje putem snova, svakome, daje snagu našem govoru da ne ostavlja nimalo mjesta negiranju. Već je svako bio svjedok da mu se neka njemu bliska i poznata duša javljala putem snova i pokazivala mu i osvjetljavala pravi put. Ali, ipak ima jedna grupa onih koji su popularizirali pitanje “podsvijesti” kao jedan od problema snova i rade na tome da dovedu ovo pitanje u nerješivo stanje, ali − prokleto neka je neznanje!

Ovaj problem prelaska meleka iz jednog u drugi oblik i stvari koje su vezane za dušu, u potpunosti ostavljamo da pogledate onamo gdje je to opširno i detaljno objašnjeno, a kao zaključak možemo kazati: Svako biće se vidi istim u ogledalu; i melek se vidi istim tamo gdje ima ogledalo za sebe, i ne samo da se može vidjeti samo u jednom obliku, poput materijalnih i zgusnutih materija, već se može vidjeti u svome obliku i sa svim svojim funkcijama...

U tom slučaju, nema nikakve pogreške u tome ako on bude neki pojedinac. Sa mjesta gdje se nalazi može da se prelomi poput zraka, da pruži svoju ruku gdje hoće i da učini ono što se traži od njega. Njemu ne može biti prepreka ni daljina, ni brojno stanje osoba s kojima stupa u kontakt. Sunce, iako je samo jedno, vidi se i osjeća na svakome mjestu gdje god dopiru njegovi zraci a, isto tako, bivamo svjedoci njegovog utjecaja. Također, i meleci koji su u potpunosti od svjetlosti i koji su svjetlosni, prije svega mogu da se vide na svakome mjestu i da izvršavaju svoje obaveze... Mogu da udahnu život i da izvade dušu!

Uistinu, pored svega toga, dušu uzima i vadi Allah, dž.š. A što se tiče Azraila, a.s., isto kao što Uzvišeni u svakom Svom poslu ima jednu grupu predstavnika i posmatrača, tako je i on melek koji tokom uzimanja duša biva predstavnik i posmatrač. Stvoritelj koji u isto vrijeme na svakome mjestu bdije i motri, Koji izvršava toliko poslova odjednom da naš razum i mašta to ne mogu sagledati, može u jednom trenutku milione bića i stvoriti i uništiti. Eto, ta začuđujuća snaga i beskrajno znanje koje u isto vrijeme vidi i zna sve, iako neki to smatraju dalekim od razuma, može u isto vrijeme da bez greške učini toliko djela koliko ima atoma u vasioni i može da uzme duše svima onima koji presele na svakome mjestu.

Također, bilo da duše vadi Uzvišeni Stvoritelj, bilo da to radi Azrail, a.s., svako biće čija će se duša odvojiti od njega, kada joj se ispuni rok, okrenut će se Njemu i bit će mu duša uzeta. Da bi ovo bilo jasnije, možemo navesti slijedeći primjer: da zamislimo prijemnike hiljadu radio-stanica koje rade na istoj frekvenciji. Na frekvenciji na kojoj rade postoji odašiljač, i u onom trenutku kada se dugme pritisne, svim radio-stanicama se počinje javljati jedan signal i ponekad, kada je potrebno, slova Morzeove azbuke. Isto tako, stvorenja koja su sa svojim licima nemoći, siromaštva i potrebe okrenuta prema snažnim i imućnim vratima počinju osjećati signal postojanja ili nestajanja onog trenutka kada se dotakne dugme isteka roka i kada se otvore vrata prema Biću koje daje i uzima život. Ako nemoćni čovjek može da se igra spravama koje su udaljene od njega kilometrima jednim bežičnjakom ili telemprumorom, zašto da Onaj koji je daleko od manjaka i nedostataka ne može stupiti, u jednom trenutku, u vezu sa dušama ljudi koji su poput živih mašina i na taj način da ih uzima kada želi i da im produžuje život kada želi?

Sve to zajedno − na jednu stranu. Na drugoj strani, u vezi sa uzimanjem duša postoje različita mišljenja.

  1. Kao što smo gore kazali, isto što svakom biću život daje Allah, dž.š., također je On Taj koji mu uzima život. Prema tome, Azrailova, a.s., dužnost je samo da nadgleda i podržava izvršavanje toga djela.
  2. Allahovim, dž.š., naređenjem i dozvolom, Azrail, a.s., uzima svaku dušu. Da je u mogućnosti kao pojedinac da takvo nešto izvrši sam, dali smo neke primjere i radili na osvjetljenju toga problema.
  3. Isto kao što se širom vasione svi događaji izvršavaju pod predstavništvom jednog meleka kojem pomažu mnogi drugi meleci, također i prilikom izvršavanja dužnosti uzimanja duša Azrail, a.s., ima mnogo raznih meleka koji mu pomažu u tome. Jedan dio njih su oni koji uzimaju dušu bez bola, bez nemira i bez uzrujanosti, na lijep način, a druga grupa uzima dušu iz tijela brzinom kretanja oblaka po nebesima i odvode je Najuzvišenijem Gospodaru. Kur’an-i kerim nas upućuje na te grupe meleka i na njihovo postojanje:

    Tako Mi onih koji čupaju grubo, i onih koji vade blago, i onih koji plove brzo!

    Zbog toga, za svaku osobu kojoj će se uzeti duša, postoje različiti meleci od kojih će mu neki biti poslan, a svi oni su pod ravnanjem Azraila, a.s.117 On, Azrail, a.s., Allahovim, dž.š., naređenjem, prema lošim ili dobrim dušama šalje različite meleke, i oni ih vade iz tijela.

U zaključku možemo reći da je ovakvom pitanju uzrok, prije svega, zabluda u razmišljanju. Smatrati meleke sličnim ljudima − to je greška. Premda smo vidjeli i utvrdili da melek, niti sa aspekta stvaranja niti sa aspekta suštine, ne liči na čovjeka, također, kao što ne liči na čovjeka ni u pogledu djelovanja, on u potpunosti predstavlja drugačiju situaciju. On, isto kao i čovjekova duša, može da mijenja oblik, da se u istom trenutku nađe na mnogo mjesta i da stupi u kontakt sa mnogim stvarima. Danas je rasprostranjeno pozivanje duhova, stupanje u kontakt sa nevidljivim, spiritizam i manjetizam i njima slična djela − što su sve jasni dokazi postojanja metafizičkih zakona i mnogih drugih pravila koja su iznad toga, ali koja su poznata i jasna. Na osnovu toga, meleci koji su slični tim bićima i koji su izvanredniji mogu odraditi mnogo veće dužnosti i druga djela koja su iznad svih spomenutih. A naročito kada se radi o uzimanju duša, tada svakom živom biću, koje uđe u istu frekvenciju sa njima, dođe kraj života… Još ako uzmemo u obzir da ne postoji samo jedan zaduženi, već da ima toliko mnogo meleka da se ne mogu prebrojati, i ako zamislimo da će svakom biću koje će da umre doći jedan od njih, onda vidimo da nema nikakvog stava koji bi nas doveo u sumnju. A On, Allah, dž.š., sve najbolje zna.