Humanizam i ljubav prema čovječanstvu

Humanizam i ljubav prema čovječanstvu

Ljubav nije samo najćešća tema o kojoj se danas razgovara; ona je i suštinsko pitanje današnjice. Zaista, ljubav je ruža našeg vjerovanja, carstvo srca koje nikada neće uvehnuti. Štaviše, pošto je Bog univerzum satkao kao čipku na razboju ljubavi, najmagičnija i najšarmantnija muzika na grudima egzistencije uvijek je ljubav. Najjača veza među pojedincima koja formira porodicu, društvo i naciju jeste ljubav. Univerzalna ljubav koja je prožela čitav kosmos ogleda se u činjenici da svaki njegov dio pomaže i podupire sve ostale njegove dijelove.

Ova istina je toliko vidljiva da je ljubav najdominantniji faktor u duhu egzistencije. Kao jedinke univerzalnog hora, skoro svako stvorenje djeluje i ponaša se u svome vlastitom stilu, u saglasju s magičnom melodijom koju je primilo od Boga, melodijom ljubavi. Međutim, ova izmjena ljubavi od egzistencije do ljudskog roda i od jednog do drugog stvorenja odigrava se izvan njihove volje – zato što Božija volja u potpunosti dominira njima.

S ove tačke gledišta, ljudski rod “svjesno” participira u ovoj simfoniji ljubavi koja se izvodi u egzistenciji. Razvijajući ljubav u svojoj istinskoj prirodi, ljudska bića traže načine kako je mogu humano demonstrirati. Međutim, bez zloupotrebe ljubavi u njihovom duhu i u ime te ljubavi u njihovoj vlastitoj prirodi, svaka osoba treba ponuditi potrebnu pomoć i podršku drugim ljudskim bićima. Ljudi trebaju štititi opću harmoniju koja je postavljena u duh egzistencije, uzimajući u obzir i prirodne zakonitosti i zakonitosti koje su stvorene da vladaju ljudskim životima.

Humanizam je doktrina ljubavi, ali humanitet koji se bez dovoljno promišljenosti artikulira u našem vremenu može relativno lahko biti izmanipuliran kroz različite interpretacije. Neki krugovi pokušavaju nametnuti apstraktno i neizbalansirano shvatanje humanizma, praveći konfuziju u vezi sa džihadom u islamu i budeći sumnju u ljudima. Teško je pomiriti humanizam sa čudnim ponašanjem šampiona “sažaljenja i milosrđa”, koji su involvirani u anarhiju i teror da bi narušili jedinstvo jedne zemlje, koji bezdušno ubijaju nedužne ljude u okviru višestoljetnih aktivnosti koje imaju za cilj destruirati blagostanje nacije i, što je još strašnije, koji to čine u ime vjerskih vrijednosti ili koji nepromišljeno optužuju islam za koji kažu da, navodno, odobrava terorističke akcije.

Svaki vjernik je obavezan da slijedi Božijega Poslanika – neka su mir i blagoslovi s njim – kada prenosi istinu. Vjernici nikada neće odustati od toga da ljudima prenose načela kojima se ostvaruje sreća ovoga i onoga svijeta. Ashabi (drugovi Božijega Poslanika – op. prev.), koji su kao skupina bili i ostali živi primjer istine koja je bila oličena u Poslaniku, bili su primjeri umjerenosti i ravnoteže u svakom aspektu života.

Jedne prilike su neki važni ljudi iz te sretne generacije koja je došla neposredno poslije ashaba došli do halife da ih on poduči o kazni koja čeka one koji nehotice zgaze skakavca. A kada pogledamo vanjsku stranu zidova u našim džamijama i na našim minaretima koji sijaju svjetlošću, možemo primijetiti majušne otvore koji su napravljeni za to da bi ptice u njima gradile svoja gnijezda; ovo je izraz duboke ljubavi koja je prožimala naše pretke. Povijest je puna ovakvih velikih humanih djela, djela koja štite životinje kao i ljude.

U okviru islamskih univerzalnih principa vrlo su izbalansirani razlog i ideja ljubavi. Tirani i agresori su uvijek poricali ovu ljubav baš zato što ljubav i merhamet silnike čini još agresivnijim i hrabrijim u kršenju prava drugih. Zbog toga merhamet ne može biti pokazan prema onima koji su prijetnja univerzalnoj ljubavi. Merhamet pokazan prema silniku je najnemilosrdniji čin prema onome nad kim se vrši nasilje. Međutim, mi smo obavezni pokazivati merhamet prema onima koji nehotice pogriješe ili počnu da se kaju za svoja zla djela. Poslanik kaže:

Pomozi svome bratu bio on nasilnik ili žrtva nasilja. Svom bratu nasilniku ćeš pomoći tako što ćeš ga zaustaviti u činjenju nasilja (drugima).[1]

[1] Bukhari, Mazalim, 4; Tirmidhi, Fitan, 68.