O, sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela... (Luqman, 17)

يَا بُنَيَّ أَقِمِ الصَّلَاةَ وَأْمُرْ بِالْمَعْرُوفِ وَانْهَ عَنِ الْمُنكَرِ وَاصْبِرْ عَلَى مَا أَصَابَكَ إِنَّ ذَلِكَ مِنْ عَزْمِ الْأُمُورِ
O, sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti! (Luqman, 17)

Kur’an časni u ovom ajetu redom postavlja četiri važna pitanja: obavljanje namaza, naređivanje dobra, zabranjivanje zla i strpljivo podnošenje neprijatnosti.

Namaz je glava svih ibadeta, stub vjere u islamu. Naređivanje dobra je jedan od podstrekača vjere. Kad se čovjek upušta u pokušaj da ispravi neke društvene pogreške, koje prevlađuju njegovu ličnu spremnost i pojedinačnu odgovornost, neizbježno mu je suočiti se s nizom opasnosti i neprijatnosti. Svako ko vidi da će biti primoran ostaviti nešto što mu pripada već duži niz godina, svaki pojedinac ili organizacija koji vide da će biti izloženi opasnosti, dok se budu tome suprotstavljali, stajat će pod pritiskom. U takvim uvjetima, vjerniku je dužnost ustrajati u pružanju otpora, štititi pravac svoga kretanja. Ako iz tog ugla posmatramo historiju, vidjet ćemo brojne primjere takvog pružanja otpora. U prethodnici takvih primjera ćemo vidjeti našeg časnog Poslanika, s.a.v.s., koji nije drhtao pred teškoćama s kojim se suočavao dok je vodio svoju veliku bitku. Čak i kad je bio sam, čvrsto i strpljivo je nastavljao svojim putem.

Dakle, svaki put se vraća pitanje primjene islama i stvarnog življenja u skladu s njim u punom smislu, uz pozivanje drugih, a to za sobom povlači i pitanje strpljivosti. Ovo još bolje objašnjava slijedeći ajet: Pomozite sebi strpljenjem i namazom (Al-Baqara, 45).

Ovo znači: pomozite se svim vrstama namaza, uz sve vrste strpljenja. Tražite njima utočište i nastavite svojim putem! Uistinu, svakodnevno obavljanje pet namaza, sa 40 rekjata dnevno, ustrajavanje u tome, jedna je nova vrsta strpljenja. Taj veliki ibadet je težak samo onima koji su neposlušni [...a to je, zaista, teško, osim poslušnima (Al-Baqara, 45)].

Ajet ovdje potvrđuje da su namaz, naređivanje dobra i zabranjivanje zla isticani i zahtijevani i u drugim zajednicama, a ta činjenica je ovdje izložena u vidu oslovljavanja jednog vjernika. Očigledno je da je Lukman, a.s., kad je rekao na početku: O, sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda (Luqman, 13), želio zaštititi i sačuvati sina od najvećih grijeha i prijestupa.

Zatim mu je istaknuo najvažnije stubove islama. Naređivanje dobra i zabranjivanje zla je aspekt borbe na Allahovome putu, koja se traži od svakog pojedinca, u svakom vremenu. Cilj samog stavljanja pitanja naređivanja dobra i zabranjivanja zla, neposredno uz najvažniji ibadet, a to je namaz, jeste radi upozorenja, skretanja pažnje i uspostavljanja poželjne zakonske ravnoteže.

Što se tiče preporuke: ...i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupati (Luqman, 17), ona objašnjava pojedinačnu ličnu odgovornost, na jednoj strani, te pruža upozorenje vezano za neophodnu budnost u pogledu teškoća i neprijatnosti koje će za sobom povući dvije prethodne dužnosti.