I pouči On Adema nazivima svih stvari. (Al-Baqara, 31)

وَعَلَّمَ آدَمَ الأَسْمَاء كُلَّهَا
I pouči On Adema nazivima svih stvari. (Al-Baqara, 31)

Adem, a.s., nije jedini sagovornik u učenju naziva, već je, možda, cjelokupno čovječanstvo, od početka do kraja, sudionik u tom razgovoru. Ono čime je učen Adem, a.s., smatra se jezgrom, vidom sjemena. Kao što su svi dijelovi krvotoka uključeni u sistem, sve što je naučeno imalo je svoje jezgro i sjeme za svaku nauku. Dužnost razvijanja, njegovanja i širenja ovog jezgra stavljana je na pleća dolazećih generacija.

Kao što je moguće da je samo učenje ispunjeno nadahnućem koje je Uzvišeni Allah davao Svojim vjerovjesnicima, moguće je, isto tako, da je ono postizano i tako što je Uzvišeni Allah u urođenu narav čovjeka, u njegovu srž i srčiku, unosio želju da uči, kao odgovor na potrebe čovjeka za tim, te da je velika vjerovjesnička želja i brza spremnost za učenje vodila čovjeka da brzo uči imena i nazive.

Kako god bilo, mnogo pitanja ostaje bez odgovora. Da li je cilj onoga što je Adem, a.s., naučio dolazak do obavještenja posredstvom nekog jezika; ili se pitanje pojavljivalo u sklopu primjedaba vezanih uz put koji vodi od imena do naziva, a od njih dalje do Gospodara svega što postoji; ili s ciljem da se spoznaju vidljivi i nevidljivi odnosi među postojećim stvarima u svijetu, svejedno da li se tiču Svemira, meleka, ljudskog roda, kad se radi o njihovim nazivima, kretanjima i zbivanjima koja ih se tiču? Međutim, to su sve sporedna pitanja pred kojima se ne treba dugo zadržavati.