Onima koji ne vjeruju u Allahove dokaze i koji su vjerovjesnike... (Ali ‘Imran, 21)

إِنَّ الَّذِينَ يَكْفُرُونَ بِآيَاتِ اللّهِ وَيَقْتُلُونَ النَّبِيِّينَ بِغَيْرِ حَقٍّ وَيَقْتُلُونَ الِّذِينَ يَأْمُرُونَ بِالْقِسْطِ مِنَ النَّاسِ فَبَشِّرْهُم بِعَذَابٍ أَلِيمٍ
Onima koji ne vjeruju u Allahove dokaze i koji su vjerovjesnike, ni krive ni dužne, ubijali, a ubijaju i ljude koji traže da se postupa pravedno, navijesti bolnu patnju! (Ali ‘Imran, 21)

Oni koji negiraju svaku vjeru, čak i dolazak islama, koji prihvataju neke sadržaje vjere a negiraju Allaha, negiraju znamenja koja upućuju na Uzvišenog Allaha i Njegovu Jednoću, usljed čega lutaju i druge zavode, ovdje su opisani po tome što “negiraju Allahove dokaze”. Tako su opisani oni koji su štap lomili na vjerovjesnicima upućivanim da ih izbavljaju na osnovama objavljivanih Knjiga. Oni su opisani tako da “ubijaju vjerovjesnike ni krive ni dužne”. Neprijatelji onima koji streme uspostavljanju prava i pravednosti među ljudima, koji ih nastoje uništiti, opisani su ponižavajućim svojstvom, da “ubijaju one ljude koji naređuju pravdu”. Ishod koji svi ovakvi mogu očekivati - jedan je, a to je žestoka kazna.

Ovakvi nisu mogli vječno ostati na ovom svijetu. Nisu mogli dugo se zadržavati, niti izbjeći preseljenje na budući svijet za koji se nisu spremali. Kazano riječima Bediuzzamana Saida Nursija, “nisu mogli smaknuti smrt i nestanak. Nisu mogli zatvoriti kapiju groba. Zato takvi bivaju smrtnom kaznom kažnjavani prije smrti tako što im se ovosvjetski prohtjevi okončavaju, a jasan im postaje budući svijet. Shvataju da su izgubili i ovaj i budući svijet, a to je sasvim jasan gubitak”.

Ako bolje razmotrimo sažetak ovog ajeta, suočit ćemo se s neobičnim stilom izraza. Naravno, izraz “obradovati bolnom patnjom” neuobičajen je, jer se glagol “obradovati” koristi uz nagovještavanje nečega što je lijepo i radosno, nečega što čovjeka uvodi u sreću, a ne koristi se u nagovještavanju nečega što je ružno i tužno. Ne kaže se, npr., nekome čiji otac je umro: “Neka ti je sretna očeva smrt!” Nekome ko je bankrotirao, ne kaže se: “Neka ti je sretan gubitak novca!” Zato je ovdje poželjno potražiti neki drugi smisao, a to je – Allah to najbolje zna – ironično ruganje nevjernicima. Nema sumnje da će oni, slično ovima čija su srca postala neplodna podloga za vjerovanje i Kur’an, a duše im se ispunile mržnjom i gnjevom prema vjerovanju i Kur’anu, prsnuti od mržnje i gnjeva kad čuju ovakav ajet.

Ako se bolje razmotri kontekst ajeta, može se istaknuti njegova poruka da je Uzvišeni Allah navedenima otvarao puteve upute i vjerovanja. Slao im je vjerovjesnike. Kasnije je slao ljude sljedbenike vjerovjesnika koji su naređivali pravdu. Međutim, oni su ostali uporni u negiranju svih blagodati, omalovažavali su ih. Nisu prihvatili vjerovanje, već su ubijali vjerovjesnike i ljude koji su naređivali pravdu. Zato, isticanje “navještavanja bolne patnje” radi opisivanja težine ishoda po vinovnike ima svrhu i da ih ponovo podsjeti kako su izgubili zlatnu priliku da istinski budu obradovani.