Mnogi pisci u Sjedinjenim Američkim Državama i ostalim zapadnim zemljama povezuju razvoj Zapada sa periodom renesanse. Da li je moguća renesansa u islamskom svijetu? Da li je ona neophodna? Šta Vi mislite o tome?

Renesansa se tumači kao novo rođenje, oživljavanje i/ili buđenje. Neki ljudi kažu da je to bio pokret oživljavanja drevnih formalnih i duhovnih vrijednosti ili da renesansa predstavlja struju povratka izvorima i njihovo ponovno razumijevanje i vrednovanje. Neki, također, kažu da je fokus ovog pokreta bio na političkim, pravosudnim i moralnim vrijednostima iz davnina, kroz fokus na klasična filozofska djela i legendarnu mistiku. Ako je renesansa sve ovonavedeno, mada pojedini pomenuti dijelovi zaista predstavljaju renesansu, vrlo je teško prihvatiti to.

Ako je renesansa pobuna protiv dominacije vjerskih vlasti pod vodstvom filozofa kao što su Jules Michelet i ako se to smatra pro slobodarskim, onda je to pojava koja je totalno antiteistička i kritička u korist individualizma. Iako neki povezuju razvoj ovog pokreta sa Italijom i filozofima poput Dantea i Giotto di Bondonea, teško je ovo pojmiti korisnim za čovječanstvo, a time se teško mogu prihvatiti i pokreti u ovom smjeru. Druga interpretacija koju čovjek ne može prihvatiti jeste da su neki mislioci, koji su bili prilično zbunjeni zbog haotične misli na Zapadu, prihvatili humanizam u ekstremnom obliku kao religiju i time izazvali nesklad u mislima.

Islam je postigao renesansu u svom trećem i četvrtom stoljeću, a do određene mjere je postao paradigma za evropsku renesansu. Uz sve dužno poštovanje, mi podržavamo renesansu koja bi se sastojala od ponovnog otkrivanja izgubljenih ljudskih vrijednosti i približavanja čovječanstva univerzalnim ljudskim vrijednostima. Dakle, podržavamo renesansu koja omogućava propitivanje diktature i kraj diktatora, a radi na razvijanju demokratskog društva. Renesansa koja podstiče velike uspjehe u likovnoj umjetnosti i podstiče pažljivo razumijevanje Knjige univerzuma, koja je dugo vremena bila izgubljena, svakako je dobrodošla. Podržavamo renesansu koja promovira čežnju za istraživanjem, strast za znanjem te artikulaciju religije, u skladu sa razumijevanjem našeg stoljeća, u jednom posebnom ruhu i na novi način.

Mi smo u potrazi za buđenjem razuma, srca, duše i uma. Ipak, još nije moguće požnjeti plodove nastojanja i djela koja proizlaze iz toga. Sve ima svoje vrijeme. Mi ćemo malo pričekati. "Prije nego li sunce izađe, ko zna šta nosi tama noći?"

Muslimanski svijet, poseban broj, juli 2005. – 95. stranica, broj 3, 325-471.